Sukob između Indije i Pakistana proizašao je iz podjele Britanske Indije davne 1947. godine. Podjela je uspostavila Pakistan s većinski muslimanskim stanovništvom i Indiju u kojoj većinski žive hiduisti i pružila je različitim regijama Džamua i Kašmira priliku da odaberu kojoj zemlji će pristupiti.

Kašmirski Maharadža je u početku tražio nezavisnost, jer je Kašmir stoljećima bio zanemaren i potčinjen osvajanjem imperija. Međutim, na kraju je pristao da se pridruži Indiji u zamjenu za pomoć protiv invazije pakistanskih stočara, što je izazvalo Indo-pakistanski rat 1947-1948. Sporazum iz Karačija potpisan 1949. godine privremeno je okončao nasilje u regiji Džamu-Kašmir uspostavljanjem linije prekida vatre.

Napetosti su tinjale sve dok sukob nije eskalirao do potpunog rata 1965. godine, a šest godina kasnije Indija i Pakistan su vodili još jedan kratki rat oko istočnog Pakistana, pri čemu su indijske snage pomogle teritoriju da stekne nezavisnost, što je rezultiralo uspostavljanjem današnjeg Bangladeša. Indija i Pakistan su pokušali da uvedu novu eru bilateralnih odnosa Sporazumom iz Simle kojim je uspostavljena linija kontrole. Ova privremena vojna kontrolna linija podijelila je Kašmir na dvije administrativne regije. Međutim, 1974. sukob je dobio novu dimenziju uvođenjem nuklearnog oružja, podižući ulog svake naredne konfrontacije.

Pakistan je 1989. godine iskoristio rastući pokret otpora u Kašmiru pod indijskom upravom kako bi potkopao indijsku kontrolu, ponovo rasplamsavajući tenzije i početak decenija obostranog nasilja. Uprkos ponovnoj posvećenosti liniji kontole (LOC) 1999. godine, pakistanski vojnici su prešli LOC, što je izazvalo Kargil rat. Iako obje zemlje održavaju krhko primirje od 2003. godine, redovno razmjenjuju vatru preko sporne granice. Obje strane optužuju drugu za kršenje primirja i tvrde da pucaju kao odgovor na napade.

Strahovi da će Indija i Pakistan ponovo krenuti u novi ratni sukob porasli su 2008. godine nakon što su militanti započeli opsadu Mumbaija, u kojoj je u tri dana ubijeno 166 ljudi.

Nakon kratkog perioda optimizma iz 2014. godine, napredak ka značajnim razgovorima zaustavljen je u septembru 2016., kada su naoružani militanti napali bazu indijske vojske ubivši osamnaest indijskih vojnika u najsmrtonosnijem napadu na indijske oružane snage u posljednjih nekoliko decenija.

Ovaj period obilježen je porastom graničnih okršaja koji su počeli krajem 2016., a nastavljeni su 2018., ubivši na desetine i raselivši hiljade civila s obje strane linije kontrole. Više od tri hiljade prekograničnih udara prijavljeno je u 2017. godini, dok je skoro hiljadu prijavljeno u prvoj polovini 2018. U maju iste godine Indija i Pakistan su se formalno dogovorili o prekidu vatre duž sporne granice sa Kašmirom, čime bi se obnovili uslovi njihovog sporazuma iz 2003. godine.

U augustu 2019., nakon raspoređivanja desetina hiljada dodatnih vojnika u regionu, i opozova člana 370 indijskog ustava indijska vlada je prisilila Kašmire da se pridržavaju indijskog imovinskog i običajnog prava i efektivno umanjila njihovu autonomiju. Sukobi između indijskih i pakistanskih snaga nastavljeni su 2023. i 2024. godine, kao odgovor na sve veće napore New Delhija da uspostavi teritorijalnu kontrolu.

Posljednja u nizu eskalacija odnosa dogodila se 22. aprila u blizini turističkog naselja Pahalgam, jednog od najpopularnijih odredišta u indijskom dijelu Kašmira. Napadači, za koje se vjeruje da su pripadnici do sada nepoznate militantne grupe pod imenom "Kashmir Resistance", otvorili su vatru iz automatskog oružja na grupu domaćih turista koji su se nalazili na izletu.

Indijske vlasti gotovo odmah su implicirale umiješanost Pakistana, navodeći da su napadači prešli granicu iz pakistanskog dijela Kašmira te da iza svega stoji militantna infrastruktura koju, kako tvrde, podržava Islamska Republika Pakistan. Islamabad je, očekivano, odbacio optužbe, nazvavši ih "neutemeljenim" i "opasno zapaljivim".

Prekinuta je komunikacija na najvišem diplomatskom nivou, a indijski ambasador povučen je iz Islamabada. ono što je izazvalo najveću zabrinutost jeste odluka Indije da suspenduje implementaciju Indus Water Treaty – historijskog sporazum iz 1960. godine, koji reguliše raspodjelu voda iz riječnog sistema Ind između dvije zemalje. Indija je signalizirala mogućnost preusmjeravanja dijela tokova rijeka pod njenom kontrolom, što bi moglo imati katastrofalne posljedice za Pakistan. Islamabad je na ove poteze odgovorio žestoko. Vlada premijera Shehbaza Sharifa nazvala je indijsku odluku o vodi "objavom rata".

Sve to dovelo je do raspoređivanja vojske obje strane duž granice, kao i održavanje vojnih vježbi, uključujući simulacije zračnih udara. To je dovelo do nekoliko razmjena vatre iz pješadijskog oružja, a u posljednja 24 sata Indija je izvela raketne udare na tri lokacije unutar teritorije Pakistana, uključujući i stari aerodrom u Muzaffarabadu, glavnom gradu pakistanskog dijela Kašmira. Napad se dogodio u kasnim večernjim satima, a pakistanske vlasti su oštro reagovale, ocjenjujući akciju kao "neizazvanu agresiju" te najavljujući odgovor.

Kakav će odgovor biti još nije poznato, ali svjet strahuje od dodatne eskalacije sukoba ove dvije države s obzirom na to da obje raspolažu nuklearnim arsenalom.