Foto: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
Nedjeljama unazad, loše vijesti stižu sa austrijskog tržišta rada, a u posljednje vrijeme loše brojke su sve veće. Samo u prošloj nedelji, u zemlji u kojoj živi i 300.000 Srba, bez posla je ostalo 21.415 osoba, a sve je više i radnika koji su primorani na skraćeno radno vrijeme.
Nadu u
brzi ekonomski oporavak utišalo je drugo “zaključavanje” usred novog talasa
virusa. Kako istraživanja pokazuju, industrija je pogođena novim mjerama, te
svako drugo industrijsko postrojenje u Austriji trpi i trpeće jer naredne
godine planiraju dalje smanjenje broja zaposlenih. A industija, pored
ugostiteljstva, upravo je “mjesto” gdje najviše rade “došljaci” i Srbi.
U
poređenju sa istim periodom prošle godine, broj nezaposlenih je nemjerljiv, a
prema podacima Ministarstva rada, trenutno je 400.479 zaposlenih prijavljeno na
skraćeno radno vrijeme. Servisu za zapošljavanje je 493.572 prijavljeno kao
nezaposleno, prenosi Blic.
– U
austrijskoj industriji vladaju pesimizam i frustracija. Jedna trećina preduzeća
koristi rad na skraćeno radno vrijeme, dok svako treće planira smanjenje broja
zaposlenih iduće godine – istakli su u istraživanju iz Komore Austrije.
Vladimir
Gligorov, dugogodišnji saradnik Bečkog instituta za međunarodne ekonomske
studije, koji inače, živi u Beču, kaže za “Blic Biznis” da se za epidemiju u
Austriji nikako ne može reći da se smirila. Govoreći o tržištu rada kaže
sledeće:
– Sada
imate situaciju da bez posla ostaju radnici koji su bili zaposleni, a iako
njihova preduzeća nisu radila ili su radila u smanjenom obimu. Država im je
prvo pomagala za plate, a sada se i državi i poslodavcima više isplati da im
plaćaju naknade za nezaposlene dok svi čekaju da se okonča epidemija –
objašnjava Gligorov i kaže da je to vjerovatno najvažniji razlog rasta nezaposlenosti
u Austriji.
Sličnog
je stava i ekonomista Aleksandar Stevanović koji ističe da je ovakva situacija
u Austriji praktično jedan od načina suočavanja sa posljedicama uticaja korone.
–
Austrija je u sve ovo ušla sa dosta niskom nezaposlenošću. Tamo su stope
nezaposlenosti bile svega dva do tri odsto, tako da su sebi mogli da dopuste
malo veću nezaposlenost, a da ti ljudi koji ostanu bez posla pređu na socijalna
primanja – navodi Stevanović.
U
suštini, kako ističe naš sagovonik, to je više tehničko pitanje.