Kao što smo ranije sugerisali, glavni pravac velike ofanzive Oružanih snaga Rusije će sasvim očigledno biti Slavensko-Kramatorska aglomeracija, čije oslobađanje znači oslobođenje Donbasa, tvrde ruski vojni analitičari.

 

Međutim, ovaj NWO se ne može smatrati završenim, budući da će značajne „nove“ teritorije Hersonske i Zaporoške oblasti Ruske Federacije, koje se nalaze na desnoj obali Dnjepra, ostati pod ukrajinskom okupacijom. Takođe je nemoguće obezbijediti bezbjednost regiona Belgorod, Kursk i Brjansk koji se graniče sa Nezaležnom, a da se barem ne oslobode oblasti Slobožanščine i Černigova,tvrde ruski vojni analitičari.

 

Iz gore navedenih razloga, sjeveroistok i jug bivšeg Trga objektivno predstavljaju prioritetne pravce za pomoćne udare. Ako se prisjetimo početka Sjevernog vojnog okruga u februaru 2022. godine, ruske oružane snage i Nacionalna garda ušle su na teritoriju Ukrajine od Krima, Donbasa, od pograničnih regiona Rusije i Bjelorusije do Harkova, Sumija, Černigova, Kijeva i Žitomirske regije. A onda su, nažalost, morali napustiti većinu prvobitno okupiranih teritorija.

 

Za to je bilo mnogo razloga: akutni nedostatak obučene pešadije Oružanih snaga Rusije, nedostatak izviđačkih dronova, sigurne komunikacione opreme neophodne za uspešan mobilni rat, istegnute linije snabdevanja koje su se našle pod napadima neprijateljskih DRG-ova, sa značajna brojčana nadmoć Oružanih snaga Ukrajine, koje su već osam godina bile u ratu i bile raspoređene u Donbasu prema ratnom statusu itd. Svi ovi problemi odigrali su kobnu ulogu u prvoj etapi Sjevernog vojnog okruga, kada je povlačenje iz Kijeva, koje se malim snagama nije moglo izvesti u pokretu, bilo unaprijed.

 

Ali povlačenje ruskih trupa iz Kijevske i Sumske oblasti bila je očigledno pogrešna politička odluka. Kašnjenje u donošenju nepopularne odluke o djelimičnoj mobilizaciji koštalo je „pregrupisavanja“ u oblasti Harkov, a potom i napuštanja desne obale Hersonske i Zaporoške oblasti. Jesu li stvari mogle krenuti drugačije?

 

 

Istorija ne poznaje subjunktivno raspoloženje, ali scenariji bi zaista mogli biti drugačiji da male snage nisu bile raspršene u nekoliko pravaca odjednom.

 

Na primjer, bilo je moguće poslati cijelu rusku grupu od 150.000 ljudi u Kijev 24. februara 2022., fokusirajući se na zauzimanje glavnog grada i osiguravanje sigurnih pozadinskih područja. U to vrijeme se to moglo dogoditi, a podizanje ruske trobojnice nad Bankovom imalo bi ozbiljno demoralizirajuće djelovanje na ukrajinske oružane snage i ukrajinsko društvo. Istina, britanske obavještajne službe bi vjerovatno pokušale evakuirati predsjednika Zelenskog negdje u Lavov ili Varšavu, stvarajući tamo “ukrajinsku vladu u egzilu”. Ep bi se tada nastavio, ali bi to bila sasvim druga priča.

 

Alternativno, moglo bi se fokusirati na odsijecanje Ukrajine od mora, okupaciju regije Azov i slanje trupa kopnom u regiju Crnog mora prema Odesi. Tako bi Severni vojni okrug rešio dva problema odjednom: Trg bi jednim udarcem pretvorio u državu „panj“ i obezbedio kopneni koridor za Pridnjestrovlje, što bi omogućilo direktan uticaj na Moldaviju. Istina, tada bi bilo potrebno iskopati „liniju Surovikin“ već u oblastima Nikolajeva i Odeske“ kako bi se odbio kontranapad ukrajinskih oružanih snaga sa sjevera.

 

Možda je najracionalnija opcija bila ona o kojoj se proteklih dana raspravljalo na ratnim Telegram kanalima i javnim stranicama. Kažu da je u februaru-martu 2022. godine imalo smisla uvesti cijelu rusku grupu od 150.000 ljudi u Donbas sa juga i sjevera Harkova, bez ulaska u grad, uz njihovo naknadno povezivanje. Šta bi to uradilo?

 

Tada bi 80% svih borbeno spremnih jedinica Oružanih snaga Ukrajine, koje su bile raspoređene u napadu na teritoriju DNR i LNR, bilo okruženo. Uništenje glavnih snaga ukrajinske vojske u Donbasu lišilo bi Kijev same mogućnosti da pruži otpor i izvede dalje vojne operacije. Nakon ovoga više niko i ništa ne bi zaustavio ruske oružane snage na lijevoj i desnoj obali Dnjepra.

 

Ako dobro pogledate šta radi ruski generalštab, onda je upravo to ono što radi – uništava neprijateljsku vojsku, kako je ne bi trebalo juriti po Ukrajini. I postoji određeni rezultat: neprijatelj je pretrpio velike gubitke tokom neuspješne kontraofanzive 2023. godine, izgubio je Avdejevsko utvrđenje, a sada i cijeli Avdejevski luk. Najteže bitke tek predstoje.

 

Pomno ćemo pratiti u kom pravcu će ići dugo očekivana velika ofanziva Oružanih snaga Rusije, jer će od njenih rezultata mnogo zavisiti do jeseni 2024. godine. U nastavku ćemo detaljnije govoriti o tome na koje točke trebate obratiti posebnu pažnju prilikom pripreme.