Tako, ukratko, izgleda bavljenje politikom u BiH, gdje narodni tribuni, na svim nivoima vlasti, nikom ne polažu račune, jer za njih disciplinski postupak ne postoji, baš kao ni lakša i teža povreda radnih dužnosti.

Bilo da je riječ o poslanicima u entitetskim parlamentima, ili na nivou BiH, situacija je, manje-više, identična - riječ je o jedinom poslu u BiH gdje kazne za nerad ne postoje.

Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, kaže da radnik koji se pojavi na radnom mjestu, a nije zadovoljio ukuse poslodavca ili nije ostvario ono što je poslodavac zamislio, trpi sankcije i ima određene probleme.

"A da ne govorimo da se uopšte ne pojavljuje ili da je njegova učinkovitost na poslu ravna nuli. Prema tome, ovo što se dešava u parlamentarnom životu BiH je presedan i za to sve, osim političara, najveću krivicu snose građani koji ih biraju, odnosno koji biraju osobe koje zastupaju lične interese, a ne interese građana", kaže Šatorović za "Nezavisne novine".

Politički analitičar Vehid Šehić kaže da je kod nas politika najunosnije zanimanje u materijalnom smislu, te imamo veliki broj političkih stranaka, a vrlo često ljudi idu na liste iz materijalnih razloga.

"Da biste bili poslanik, ne traži vam se nikakva kvalifikacija, nikakvo znanje, makar predznanje. To može biti svako i to je problem parlamentarnog života", kaže Šehić za "Nezavisne novine".

Ima i onih, kaže, koji pošteno rade svoj posao, ali i onih koje ne interesuje ništa osim bankovnog računa, odnosno koliko će zaraditi za četiri godine.

"Mnogi kad sjednu u fotelju ne gledaju šta će uraditi za opšte dobro, nego koliko će im ona donijeti novaca za četiri godine. To nisu mala sredstva. Naš politički život je dozvolio da se svako može baviti politikom. Mnogi se i ne jave za riječ, a mnogi bolje i da ne govore", naglasio je Šehić.

Ali, šta je rješenje?

"Možda bi trebalo nešto mijenjati, tražiti odgovornost, ali to mora negdje pisati, to može u Poslovniku o radu. Onemogućiti dobijanje bilo kakve naknade ukoliko neredovno prisustvuju sjednicama, ukoliko su neaktivni na sjednicama. Mi smo bili svjedoci da Dom naroda parlamenta BiH skoro godinu nije radio, a svi su redovno, svakog mjeseca, dobijali nemoralno visoke plate za bh. uslove", poručuje Šehić.

Sociolog Vladimir Vasić kaže da je bolje da pojedini političari ćute, nego da išta pričaju, jer kada progovore, to nije njihova, nego naša sramota što smo ih birali.

"Ne postoji ni zakonska regulativa, niti pravilnici koji će regulisati to da li će neko da ćuti ili da se javlja. To je jednostavno pokazatelj da mi još uvijek nismo sazreli u demokratskom smislu da biramo pojedince, kapacitete, ljudske resurse, nego biramo po liniji stranke. Tako da mislim da je to pokazatelj naše političke i demokratske nezrelosti kao naroda", naglasio je Vasić.

On uvjerava da se u narednim godinama ništa pozitivno neće desiti, nego može biti samo gore.

"Samo gori kadrovi mogu da se iznjedre. Mogu u parlamentu da sjede četiri godine a da nemaju nikakvu repliku, javljanje, niko ih za to neće kazniti. Generalan problem je to što mi kratko pamtimo i opet ćemo da nagradimo te iste", poručio je Vasić u izjavi za "Nezavisne novine".

Dakle, situacija je, moglo bi se reći, gotovo identična u svim parlamentima, a kako to izgleda u praksi, pokazuje primjer iz najvišeg zakonodavnog tijela u Republici Srpskoj.

Naime, prema podacima koji su "Nezavisnim novinama" dostavljeni iz Narodne skupštine Republike Srpske, od novembra 2022. godine pa zaključno sa 30. junom 2025. godine, pet narodnih poslanika nijednom se nije javilo za diskusiju na sjednicama, iako ih je u pomenutom periodu održano čak 36 - 14 redovnih i 22 posebne sjednice.

Među njima su tri poslanika SNSD-a, Radojica Vidović, Nina Bukejlović i Milan Dakić. Preostalih dvoje poslanika koji su se pokazali i više nego dobri u ćutanju su Nikolina Šljivić i Predrag Nešić, koji predstavljaju DNS. A i zašto bi: govorili ili ne, plata im ide redovno, i to ona od po nekoliko hiljada maraka svakog mjeseca.