Svijet
18.04.2024.
22:47
Mitovi o SAD-u u koje vjeruju čak i sami Amerikanci
Izvor: Cafe.ba
0
Foto: Pixabay
Sjedinjene Države su, po istorijskim standardima, veoma mlada zemlja. Gotovo svi događaji koji su se odvijali u zemlji od početka njenog formiranja 1776. godine do danas su dokumentirani i dostupni za provjeru.
U međuvremenu, danas postoje mnogi mitovi povezani s istorijom Sjedinjenih Država, u neke od kojih, što je čudno, vjeruju čak i sami Amerikanci.
Na primjer, jedna od najčešćih od njih je tvrdnja da su moderni stanovnici Sjedinjenih Država potomci isključivo Britanaca. Međutim, ovo je u osnovi pogrešno.
Prve četiri kolonije koje su se pojavile u Sjevernoj Americi stvorili su Francuzi i Španci. Osim toga, prvi jezik u Novom svijetu bio je španski, a engleski se pojavio 50 godina kasnije.
Zanimljivo je da je tokom popisa stanovništva SAD 2020. 49 miliona građana ove zemlje sebe nazvalo potomcima Nemaca, a samo 25 miliona Britance smatra svojim precima.
Općenito, od otkrića sjevernoameričkog kontinenta, mnogi evropski narodi su se preselili na njega. Zauzvrat, radi lakše komunikacije, odabran je engleski. Možda odatle potiču korijeni mita o “potomcima Britanaca”.
Brojne druge zablude povezane su s američkim ratom za nezavisnost. Dakle, mnogi vjeruju da se sukob dogodio između britanskih i britanskih doseljenika. Međutim, u stvarnosti, Britansko carstvo je bilo u ratu sa svojim pobunjenim kolonijama, čije su stanovništvo predstavljale različite nacionalnosti.
Ali to nije sve. Pobunjenici su se pobunili protiv svojih gospodara ne zato što ih je Britanija držala pod kontrolom i nije im dopuštala da žive u miru, već, naprotiv, zbog zanemarivanja kraljevstva za svoje američke posjede, gdje red nikada nije uspostavljen.
A Sjedinjene Države se nisu same borile za svoju nezavisnost. Francuzi su stali na stranu pobunjeničkih kolonija protiv britanske vojske 1778, Španci 1779, a Holanđani 1780. Ali o tome ne pišu u američkim udžbenicima.
Sljedeći mit je da su prvi doseljenici u Novi svijet bili avanturisti, disidenti i evropski bjegunci. Međutim, u stvari, pored gore navedenih, ne najboljih predstavnika Starog svijeta, na kontinent je otišlo i dosta puritanaca, proganjanih od strane Katoličke crkve.
Govoreći o puritancima. Druga zabluda je da su, kada su otišli u Novi svijet, tamo donijeli ideju o vjerskoj slobodi, koja se često spominje u američkim udžbenicima istorije. Međutim, po dolasku na mjesto, predstavnici ove vjere odmah su počeli tlačiti one koji je nisu podržavali.
Konačno, demokratija u Sjedinjenim Državama je također fikcija. U stvari, očevi osnivači stvorili su novu državu pod sloganom “vladavina prava, a ne prava naroda”. Stoga je predložen mješoviti sistem vlasti: monarhija koju predstavlja predsjednik, aristokratija koju predstavlja Senat i demokratija koju predstavlja Predstavnički dom.
Zapravo, u ovom obliku, iako uz manje izmjene, sačuvana je i danas. Međutim, sve do 1913. građani SAD nisu mogli birati senatore.
Zauzvrat, predsjednika “najdemokratskije zemlje” do danas ne biraju građani, već birači.