Ajkula je duga dva metra, a njena narandžasta boja je posljedica ksantizma, rijetkog stanja pigmentacije koje uzrokuje višak žutih i zlatnih tonova u koži, krljuštima ili krznu životinja. Iako je ksantizam uočen kod nekoliko vrsta riba, nikada prije nije dokumentovan kod hrskavičavih riba, grupe koja uključuje ajkule i raže, na Karibima.

Osim ksantizma, ajkula je pokazala i albinizam, što objašnjava njene upečatljivo bijele oči. Ajkule "medicinske sestre"/ajkule "dadilje" imaju svijetlosmeđu ili tamnosmeđu kožu, što im pomaže da se "stope" s grebenima i stjenovitim staništima na morskom dnu, gdje provode većinu vremena loveći plijen.

"Otkriće ove ajkule postavlja važna pitanja o genetici i prilagodljivosti ove vrste. Da li je ovo jedinstvena pojava ili signal novog genetskog trenda u lokalnoj populaciji", navodi se u studiji.

Na osnovu veličine ajkule, istraživači s Federalnog univerziteta Rio Grande su zaključili da ova neobična pigmentacija, čini se, ne utječe na njen opstanak.

Ksantizam se smatra izuzetno rijetkim u životinjskom carstvu. Zabilježen je kod nekoliko vrsta riba, gmizavaca i ptica, ali potvrđeni slučajevi ostaju ograničeni. Kod slatkovodnih riba poput gupija, ciklida pa čak i zlatnih ribica, ovo stanje ponekad proizvodi upečatljive žute morfove.

Određene ptice, poput papagaja i kanarinaca, također su pokazivale zlatno perje povezano s ksantizmom, dok povremeni izvještaji kod gmizavaca opisuju neobično žute zmije ili guštere.

Budući da ova boja čini životinje vidljivijima naučnici vjeruju da ksantizam često smanjuje stopu preživljavanja u divljini.

Albinizam, iako nešto poznatiji, također je rijedak i može predstavljati ozbiljne izazove za životinje koje ga razviju.

Odsustvo melanina rezultira blijedom kožom, ljuskama ili krznom, zajedno s bijelim ili crvenim očima. U divljini, ovaj nedostatak prirodne kamuflaže može učiniti albino životinje lakšim metama za predatore i manje efikasnim lovcima.

Stanje također može povećati osjetljivost na sunčevu svjetlost i, u nekim slučajevima, smanjiti vjerovatnoću pronalaska partnera.

Zbog toga, činjenica da je ajkula "dadilja", koja pokazuje i ksantizam i albinizam, preživjela do odrasle dobi, čini ovo otkriće posebno značajnim.

Preživljavanje ove ajkule u odrasloj dobi također nudi rijedak uvid u prilagodljivost vrste i postavlja nova pitanja za morske biologe o genetskoj raznolikosti u populacijama karipskih ajkula "medicinskih sestara".

Ajkule "medicinske sestre" su bentoski predatori, što znači da većinu vremena provode na ili blizu morskog dna, često oko grebena i stjenovitih područja.

Njihova tipična smećkasta boja pomaže im da se stope s okolinom, što ih čini teže uočljivim.

Međutim, jarko žuto-narandžasta boja ove ajkule bi je izdvojila, što njen opstanak u odrasloj dobi čini posebno izvanrednim.

Nije jasno da li ova neobična boja nudi neke prednosti ili je ajkula jednostavno uspjela napredovati uprkos tome što je bila vidljivija.