S obzirom na to da se prvo polugodište u školama bliži kraju, Srpskainfo je pitala prosvjetare da prenesu pozitivne, kao i negativne strane držanja nastave u vanrednim oklonostima.

Zbog epidemiološke situacije, maske i dezinfekcija školskih prostorija su obavezne, časovi traju od 20 do 30 minuta, a razredi su podijeljeni u grupe kako bi što manje djece boravilo u učionici u isto vrijeme.

Kako je raditi u ovim uslovima više od tri mjeseca? Kako su se snašli nastavnici, a kako učenici?

Prosvjetari su najponosniji na našu decu koja su zdravstvenu situaciju shvatila vrlo ozbiljno i tako se i ponašaju, problema nema čak ni sa tinejdžerima koji su po prirodi buntovni.

U učionici nema galame, ne izlazi se na malom odmoru. Najteže je da se uklope bilo prvačićima za koje je škola novo iskustvo, učenicima koji su ovog septembra krenuli u šesti razred i za svaki predmet dobili po nastavnika i srednjoškolcima u prvom razredu koji su potpuno promijenili sredinu i drugove.

Za mnoge profesore, učenici ni dan danas ne znaju kako izgledaju jer na svim časovima nose masku.

Upravo je predavanje pod maskom celi dan, jedna od najtežih stvari na koju se trebalo privići, pričaju profesori. Takođe, činjenica da istu lekciju predaju po 12 puta jer su razredi podijeljeni u grupe.

Generalna ocjena prosvjetara sa kojima smo razgovarali jeste da se svi u školama, i osnovnim i srednjim, ponašaju daleko disciplinovanije nego prije epidemije, pa više nema ni kašnjenja na čas.

Kada na raspolaganju imate tek dvadesetak minuta za rad, svi stižu na vrijeme. I sami nastavnici priznaju da su ranije znali propustiti prvih pet minuta časa jer je bilo dovoljno vremena.

– Djeci smo uvijek morali skretati pažnju na disciplinu na času, nismo u početku bili sigurni kako će reagovati na sve novine i vanrednu situaciju, ali oni su prilično lako usvojili nova pravila. Ne gube maske, pridržavaju se distance – ispričala je za Srpskainfo nastavnica u jednoj osnovnoj školi čije je ime poznato redakciji.

Pozitivna stvar je, dodaje ona, i što je resorno ministarstvo ubrzalo neke informacione procese na koje se inače dugo čekalo, pa su mnoge škole dobile e-dnevnik.

Sa druge strane, časovi su ipak prekratki da bi se lekcije stigle detaljno objasniti. Nastavnici se baziraju uglavnom na suštinu, nema vremena za ponavljanje i utvrđivanje gradiva. Primjetne su i “rupe” u znanju učenika od prošlog polugodišta kada je nastava tri mjeseca trajala preko televizije.

– Oni sami iskreno kažu da tada ništa skoro nisu naučili, da im je samo bitno bilo da urade i pošalju domaći da se vidi da su oni svoj dio ispunili – govori ova nastavnica.

Iako su tada kriterijumi za ocjenjivanje malo pali, sada je situacija već realnija.

Nastavnici se nadaju da će nastavu i dalje držati u učionicama, pa makar i 20 minuta, da će zdravstvena situacija to dozvoliti jer, kako ističu, živu riječ ne može ništa zameniti.

Onlajn nastava na proljeće imala je mnogo manjkavosti, to je svima bila novina, a pored učenika i profesora, posla su imali i roditelji da deci pomognu oko lekcija.

U ovom polugodištu časovi na daljinu su već lakše išli. Pojedini su ovaj kratki prekid iskoristili za ponavljanje lekcija.

– Aplikacija Teams je odlično osmišljena, ali treba imati na umu da, naročito u seoskim sredinama, nemaju svi đaci pristup internetu i da nisu svi informatički obučeni, niti njihovi stari računari i telefoni mogu da podrže ovu aplikaciju – kaže nastavnica sa dugogodišnjim iskustvom.