Od interesa našem društvu će biti pozdravljanje svake ideje, slušanje starijih i njihovog iskustva i kombinacije energije mlađih. Čovjek po svojoj definiciji rođen je kao dobar, kao optimista i kao pobjednik. Svako želi dobro sebi, svojoj porodici, svom okruženju i najčešće dobro društvu u kojem živi. Često se dešavaju stvari, krize, okolnosti na koje drugi nisu mogli da utiču, stvari postaju takve kakve jesu, a kada zapustimo međusobnu interakciju, međusobno povjerenje, kada zapustimo odnose udaljavamo se od rješenja.

 

U pesimizmu gubimo prvo sebe, pa onda i ljude oko sebe. Ako nas iskustvo uči nešto - uči nas da smo nakon svake krize, nakon svakog novog izazova i problema izašli jači i bogatiji. Tako će biti i ovaj put. Vjerovatnoća je na našoj strani.

 

Na osnovu podataka o još najboljoj mjeri životnog standarda, bruto društvenom proizvodu po glavi stanovnika, naš ekonomski sistem je ostvario rast od 400% u odnosu na 2000. godinu. Od 1997. godine formiran je monetarni sistem na principu karensi borda. Fiksni kurs u odnosu na evro, nešto slično imaju Danska i Bugarska, imala je i Estonija. Naše društvo je sazrelo da razgovara o novim idejama, da razgovara o iskustvima današnjeg sistema.

 

Taj sistem u sebi ima informacije o svim ekonomskim šokovima prethodnog perioda, a bilo ih je mnogo. Šokovi su bili obično eksternog karaktera, poput azijske krize 1998, krize izazvane slomom tehnoloških kompanija 2000, finansijske krize 2008, krize evrozone 2012, krize izazvane kovidom-19, trenutnim sukobom u Ukrajini. Međutim sistem poznaje i krize internog karaktera, poput fiskalnog šoka 2007, zatim poplave 2014. godine. Da li možemo biti zadovoljni ili ne, svaki čitalaca i ekonomista može analizirati podatke, formirati različite scenarije. Jedan interesantan scenario je kakva bi sudbina naših deviznih rezervi bila da je trećina rasta monetarne pasive uložena u zlato. Može se diskutovati o tome da li bi kapital Centralne banke danas iznosio preko osam milijardi KM, a devizne rezerve u zlatu 13 milijardi. Koja je cijena ovog pristupa i šta je potrebno za ovaj pristup? Očekivani ekonomski šok ukoliko inflacija bude 10% u 2022. godini će iznositi oko 2,6 milijardi KM u privatnoj potrošnji. S prethodnim pristupom imali bismo u kapitalu dovoljno rezervi za tri ekonomska šoka prethodnog tipa.

 

Da li smo kao društvo sazreli i institucionalno dostigli stepen razvoja koji su neke zemlje imale prije 80 godina, kada su centralne banke finansirale izgradnju auto-puta. Da li mi imamo šansu u izgradnji energetskih objekata i sopstveni novac da to uradimo? Samo na javnim računima u BiH prema podacima za april iznose šest milijardi KM. Svjedoci smo da su društva koja energetski samostalna, koja imaju energetski potencijal, društva budućnosti. Događaji koji se trenutno dešavaju uveliko objašnjavaju našu ekonomsku istoriju i ograničenja koja još imamo za svoj puni ekonomski potencijal. Još nije vrijeme da gradimo monetarnom politikom svoju konkurentnost, jer ako je vjerovati istraživanju Svjetske banke o uposlenosti domaćih kapaciteta u prerađivačkoj industriji, ona su na preko 90%. Amerika, kao zemlja koja ima najdužu i najkvalitetniju seriju podataka o ekonomskim pojavama, nikad nije imala iskorištenost unutrašnjih kapaciteta na tom nivou. Izvoz nam raste stopom od 30-40%, jedan dio je rezultat viših cijena, ali je većinom rezultat većeg obima proizvodnje.

 

U takvoj situaciji svi treba da se zapitamo šta je potrebno prerađivačkoj industriji da uveća svoj kapacitet, da poboljša svoju produktivnost. Vrijeme niskih dohodaka je završeno, vrijeme niske stope inflacije, deflatornog okruženje je završeno. Ukoliko centralne banke u vremenu deflatornog okruženja, niske inflacije u prethodnih 15 godina, nisu uspjele inflaciju zadržati na teoretskom optimumu od dva odsto, koji argumenti idu u prilog da će u vrijeme visoke inflacije uspjeti da je smanje. Neke od korisnih ideja za budući period i razumijevanje ekonomskih procesa su ideje iznesene u knjizi "Veliki demografski zaokret".

 

Era jeftine radne snage, visokih profita, niske inflacije je iza nas. Kina se uključila na međunarodno tržište rada, njena štednja je respektabilna i ta štednja počinje da se troši, tražnja raste, cijene rastu. Ekonomske procjene zasnivaju se na periodu od tri do pet godina većinom i često se trendovi koji traju 30 godina ne mogu prepoznati, a utiču mnogo. Pred nama je era skraćenja radnog vremena, gdje će zaposleni raditi 32 časa nedjeljno.

 

Ozbiljni ekonomski sistemi s tim eksperimentišu. Ukoliko eksperiment uspije, a mi se ne pripremimo, to će biti još jedan razlog odlaska u sistem u kojem se efektivno radi kraće, dok će vrijeme za odmor i trenutke s porodicom biti duže. Borba između starog i novog pristupa je posebno interesantan fenomen različitog odgovora na krizu u vrijeme pandemije u BiH.

 

U Republici Srpskoj ekspanzivnim politikama i u to vrijeme prvi put upotrijebljenim pristupom da dio zaposlenih u privatnom sektoru bude na teretu budžeta zaposlenost je očuvana.

 

U Federaciji BiH je bio liberalniji pristup, gdje je određeni broj radnih mjesta izgubljen i bio je potreban određeni period da se postigne zaposlenost na nivou prije pojave kovida-19. U još nezavršenoj borbi protiv kovida-19 javio se sukob u Ukrajini. Trenutno obrasci i trendovi u svijetu ukazuju na izuzetno težak budući period. Ukoliko nekog interesuje, u vrijeme pisanja ove kolumne izgubljeno je 16.000 milijardi dolara na svjetskim tržištima, dok je gubitak 2008. godine iznosio 9.000 milijardi.

 

Može se očekivati nastavak gubitka bogatstva. Optimizam privatne potrošnje u SAD je na najnižem nivou od kada se mjeri, inflacija u Evropi je na najvišem nivou od kada se mjeri. Nivo kamatnih stopa na državne obveznice Italije, Njemačke, Francuske, Španije su na nivou krize evrozone 2012. godine, bitkoin je izgubio 70% svoje vrijednosti od novembra 2021. godine, kompanija "Revlon" je bankrotirala. Adekvatna referentna kamatna stopa u narednih 18 mjeseci iznosi tri do četiri odsto, barem prema očekivanjima komiteta Federalnih rezervi.

 

Sve ovo ukazuje da će novca biti manje, da će biti skuplji. Trenutni ekonomski podaci u svijetu i očekivanja daju razlog za ozbiljni pesimizam, a potreban nam je potrošački optimizam. Optimizam se povećava ako je radno mjesto sigurno, ako plata raste, ako je raspoloživi dohodak sačuvan, ukoliko oko nas žive srećni i zadovoljni ljudi. Bilo koja buduća mjera, aktivnost, strategija, treba u fokus da stavlja optimizam u prvi plan.

 

Ali na koji način biti optimista kada se monetarni poredak u svijetu urušava, kada su globalni lanci vrijednosti pokidani, kada se ono što smo učili 30 godina o globalizaciji, internacionalizaciji, privatnoj svojini, deregulaciji čini sve manje bitnim i važnim? Da li ćemo kao generacija koja je učila ruski, a trebao joj je engleski postati generacija koja je učila engleski, a trebaće joj ruski? Bez želje za bilo kakvom političkom konotacijom, ako koristimo ekonomsko znanje, znanje s finansijskog tržišta i posmatramo odnos kursa dolara i rublje, rublja je snažnija za 23% od početka godine i ima najvišu vrijednost u prethodnih pet.

 

Sadašnji trendovi ukazuju da je pred nama polarni svijet ili globalni svijet u kojem zemlje BRIKS-a imaju dominantu ulogu. Optimizam je uvijek dobro zasnivati na egzaktnim podacima i primjerima. Primjer za optimizam vidimo u dosadašnjem ekonomskom životu ekonomskog sistema Republike Srpske. Sistem je to koji je, koliko je u mojoj karijeri i za mog znanja, preživio šest šokova i izlazio s većim rastom dohodaka, većim rastom ekonomske aktivnosti od one prije šoka. Sljedeći argument za optimizam je tzv. kriterijum konvergencije dohodaka. U prethodnih 15 godina, koliki je period svih navedenih ekonomskih šokova, realni dohodak je konvergirao brže za 1,1% na godišnjem nivou prema dohotku EU, a posljednjih pet godina za 1,7% i približan je teoretskom maksimumu od 2%.  Razlog za optimizam treba tražiti u tome da nas ekonomski šokovi jačaju, jer u njima tražimo nova rješenja. Još nas nijedan ekonomski šok nije slomio.

 

U momentu šoka javio se strah, podigao se adrenalin, bilo je sukoba mišljenja, ideja, negativnog narativa, pesimizma i optimizma i na kraju je šok riješen. Pred nama je očekivani monetarni šok kakav nismo vidjeli u posljednjih 50 godina, mnogo toga je pred nama što dosad nismo vidjeli. Rječnikom kriznog menadžmenta pred nama je doba upravljanja nepoznatom veličinom, koja još nije poznata ni svojom prirodom ni svojim intenzitetom. Ovdje ekonomska nauka i krizni menadžment treba da pomognu u upravljanju, da smanje degradaciju društva, da pojačaju njegovu koheziju. Da donosiocima odluka pruže kvalitetnu osnovu. Prije nego što se intenzitet šokova poveća treba eksperimentisati s idejama, jer je svaka ideja dobra. Prednost treba dati idejama onih ljudi i njihovim procjenama koje su bile netačne u prethodnom periodu. Razlog za ovakav pristup je jednostavan.

 

Njihov pristup, njihova ideja, njihova procjena je pogrešna. Oni su dobar vodič kako ne treba.  Te ideje, ti pristupi i procjene imaju isti kvalitet u društvu kao i dobre procjene, dobri pristupi i dobre ideje, jer su koristan pokazatelj za ispravne politike. Jezikom statistike, kada imamo dva rješenja, tačno i netačno, kvalitetniji je onaj učesnik za kojeg znamo da uvijek daje pogrešan odgovor nego onaj učesnik koji daje tačan odgovor 80%. Samo je potrebno poslušati učesnika koji daje pogrešan odgovor stalno i izabrati suprotan odgovor od onog koji on predlaže. U prethodnom periodu stvoren je ambijent u kojem je 90% iskorištenost kapaciteta u privredi, što je najveći broj zaposlenih u privredi od kada se mjeri podatak, najveći ukupni broj zaposlenih.

 

Dohodak je na najvećem nivou od kada se mjeri. Broj ljudi koji primaju socijalnu pomoć je najniži od kada se mjeri, broj nezaposlenih je najniži od kada se mjeri. Učešće depozita stanovništva u BDP-u je najviše od kada se mjeri. Ne treba da budemo u iluziji da će monetarna politika Federalnih rezervi SAD ili ECB-a imati kapacitet da smanji inflaciju. Zaključak za prethodnu konstataciju je činjenica da je u prethodnih 15 godina inflacija bila ispod projektovane od 2% iako je cilj bio 2%. Živjeli smo u deflatornom periodu, sada se samo nalazimo sa suprotne strane i trendovi ukazuju da ćemo živjeti u inflatorom periodu. Iako je period od 15 godina relativno kratak za dugoročne trendove, uspješno ili neuspješno rješavanje krize ipak je dovelo do rasta mjere koja je još najbolji pokazatelj životnog standarda, a to je bruto društveni proizvod po glavi stanovnika. Pet od pet ekonomski izazovnih vremena i kriza je riješeno. Ovi prostori su nažalost tada, ali na sreću sada preživjeli period hiperinflacije.

 

Postoje iskustva iz tog perioda i koje su mjere dobre i koje mjere nisu. To znanje možemo izvoziti po svemu sudeći u svijet. Nažalost, jedan pojam već izvozimo, ali  ćemo i iskustvo života u tom pojmu moći izvoziti u svijet, a to je pojam balkanizacija, koja u engleskom govornom području znači fragmentaciju države ili regiona na manje često neprijateljske dijelove. Ono što imamo to je iskustvo života u krizi, s tim iskustvom smo ispred onih čiji život karakteriše blagostanje.

 

Pored optimizma, koji mora biti sastavni dio života, u vremenima koja dolaze potrebna je saosjećajnost za drugog, ko je klonuo, imao manje sreće, postao privremeni pesimista. Uz optimizam i saosjećajnost kriza koja je pred nama će samo biti još jedan broj iza nas. A naše društvo na višem nivou realnog dohotka.