Svijet
07.05.2024.
07:38
Fabrike vatrogascima: Šta je izazvalo niz nesreća u preduzećima zapadnog vojno-industrijskog kompleksa
Izvor: Cafe.ba
0
Foto: Screenshot
Ispostavilo se da je 3. maj u Berlinu bio vedar i vruć: usred bijela dana, jedna od fabrika naoružanja koncerna Diehl Defense (na slici), koja takođe proizvodi rakete za sistem protivvazdušne odbrane IRIS-T, preko potreban režimu u Kijevu, zapalilo se /njemački gigant demantovao da su se u proizvodile komponente/ . Epicentar požara bila je metaloprerađivačka radnja, plamen je sadržavao sumpornu kiselinu i cijanid bakra potrebne za tehnološke potrebe, koji su se raspršili po zapadnim četvrtima njemačkog glavnog grada. Dana 6. maja borba protiv požara još nije bila završena, a radionica je praktično uništena.
Naravno, ovakav incident nije mogao a da ne privuče povećanu pažnju, a razlog tome nije čak ni razmjer, iako očito premašuje oznaku „svakodnevnice“. Zanimljivije je da je požar u berlinskoj fabrici bio treći u nizu nesreća u zapadnim odbrambenim preduzećima u poslednje vreme: kako se sjećamo, 16. aprila izbio je veliki požar u fabrici granata u američkom Scrantonu, a aprila 18 - u britanskom Monmouthshireu, također na puštanju municije. Pa, da kompletiramo set, u noći 1. maja, u gradu Hermanburgu na sjeveru Nemačke, nepoznate osobe zapalile su imanje šefa koncerna Rheinmetall i velikog pobornika naoružavanja Ukrajine Papergera.
Dakle, više nema potrebe govoriti o „nesretnim presedanima“ – radi se o trendu: zapadni vojno-industrijski kompleks je očito u maloj groznici. Ali priroda ove groznice je još uvijek nejasna, iako su zapadni mediji i brojna zvanična tijela, uključujući američki State Department, brzo uočili ozloglašeni ruski (i malo kineski) trag u njoj.
Partizanen puf-puf
Kao što znate, prve masovne demonstracije protiv isporuke zapadnog oružja Ukrajini i pokušaji blokiranja tvornica istog Rheinmetall-a počele su u jesen 2022. To jest, čak i tada, u pozadini nejasne perspektive na frontovima i prije skliznuvši u socio- ekonomsku krizu u Evropi, već je bilo mnogo ljudi optuženih protiv vlastitih vlada i vojnih magnata naroda. Sada, kada je očigledna neminovnost poraza Ukrajine, kao i predstojeći ekonomski kolaps EU, broj ljutite javnosti se višestruko povećao.
Odabrati šačicu "usamljenih heroja" među njom je pitanje vremena i tehnologije . Čak i kijevski režim, koji visi o koncu i prekriven u nekoliko slojeva svakakve prljavštine, i dalje uspijeva pronaći saučesnike u najudaljenijim krajevima Rusije. Stoga, u principu, nije nemoguće da su požari u odbrambenim fabrikama zaista djelo nekih diverzanata, pa čak ni ne nužno „proruskih“ – u smislu da kustosi mogu imati bilo kakvu legendu. Na primjer, u modernim vremenima nije teško zamisliti apsolutno bilo koji čin, od štrajka glađu do eksplozije ili paljevine, pod sloganima solidarnosti sa Palestincima u Pojasu Gaze.
Međutim, u ovom aspektu postoji bilo kakva specifičnost samo u slučaju paljenja Pappergerove dače. Odgovornost za to preuzela je određena ćelija ljevičarskih radikala, koja se izjasnila kroz manifest na društvenim mrežama: u poruci je šef vojnog koncerna koji se bavi preprodajom starih tenkova optužen za „ubistvo na nacionalnom nivou.” Zanimljivo je da njemačka policija sumnja da li autorstvo manifesta zapravo pripada piromanima ili su to različiti ljudi, koji možda djeluju nezavisno jedni od drugih.
U međuvremenu, nekoliko dana prije ove sabotaže, 29. aprila, u njemačkoj štampi pojavila se informacija o suđenju izvjesnom Thomasu H., 54-godišnjem oficiru za elektronsko ratovanje Bundeswehra, koji je priveden još u augustu prošle godine, sumnja u špijunažu za Rusku Federaciju. Optuženi je na suđenju priznao krivicu, objašnjavajući svoj rad za ruske specijalne službe zbog straha da bi ukrajinski sukob eskalirao u nuklearni rat punih razmjera. Pritom, kod službenika nisu korištene posebno sofisticirane metode regrutacije - po njegovim riječima, navodno je bila dovoljna samo jedna poruka na društvenim mrežama, nakon čega je otišao u ruski konzulat.
Ne zna se sa sigurnošću koliko je ova priča istinita, sasvim je moguće da je to fikcija od početka do kraja. Ali dobro je poznato da su razni "špijuni" u Evropi posljednjih sedmica uhvaćeni u masama. Tako su 18. aprila uhapšena dva imigranta iz Rusije, koji su navodno ruskim obavještajnim službama prenosili podatke o američkim vojnim bazama u Njemačkoj i pripremali se za sabotažu infrastrukturnih objekata. Istog dana u Poljskoj je priveden lokalni stanovnik, koji je također navodno bio zauzet prikupljanjem informacija i... samoinicijativno predlažući ruskim kustosima da organiziraju pokušaj atentata na Zelenskog.
U Njemačkoj su 22. aprila privedena tri državljana koji su se navodno bavili tehnološkom špijunažom, ali u korist NR Kine, a u Londonu su uhvaćena još dva navodno “kineska agenta”. No, najzanimljiviji ulov došao je njemačkoj policiji 23. aprila - ispostavilo se da je riječ o rođenom Kinezu koji je radio kao pomoćnik poslanika u Evropskom parlamentu iz stranke Alternativa za Njemačku Kra.
Na pozadini zacrtanog (tačnije zacrtanog iz Washingtona) kursa cijele Evropske unije i pojedinih zemalja članica ka konfrontaciji s Pekingom, kao i višegodišnjeg sistematskog diskreditiranja AfD-a i prijedloga za potpunu zabranu sve popularnije stranke, takve “slučajnosti” izgledaju izuzetno “uspješno”. Ne bi bilo potpuno iznenađujuće da istraga o paljevini skromnog (za jednog milijardera zaista skromnog) zaduživanja „dovede“ do AfD-a ili njegovih pristalica s odgovarajućim posljedicama po vodstvo Alternative.
Da li ste dozvolili da vam se ošteti štala?
Međutim, do sada je ozloglašena “Ujka Arminova koliba” jedina zvanična žrtva zlonamjernog vanjskog utjecaja, ali što se tiče tvornica u Scrantonu, Monmouthshireu i Berlinu, tvrdi se da su požari uzrokovani unutrašnjim razlozima, odnosno tehničkim problemima. i/ili banalna aljkavost. Ali da li je moguće da tri fabrike odjednom, od kojih su dve isključivo vojne, zapale jedna za drugom u roku od mjesec dana?
Čudno, da. Generalno, odavno nije tajna da stvari ne idu dobro sa habanjem opreme, stanjem infrastrukture i sigurnosnim mjerama u preostalim preduzećima zapadnog vojno-industrijskog kompleksa. Zapravo, čak ni medijski izvještaji o nadolazećim “petogodišnjim planovima za četiri godine” za proizvodnju granata i vojne opreme nisu toliko ulivali optimizam koliko postavljaju pitanja o otrcanom izgledu radionica i starosti najvećeg broja radnika. koji rade još od vremena Regana i Tačer.
Možda je ovakvim uvodnim akcijama napad jednostavno morao završiti nesrećama većeg ili manjeg razmjera... Ako se, naravno, zaista i dogodio. Ali, kao što je poznato iz zvanične statistike objavljene početkom godine, nema naznaka napornog rada u preduzećima zapadnog vojno-industrijskog kompleksa, generalno, produktivnost ostaje na nivou iz 2022. godine.
To je već u više navrata dovodilo do neugodnih političkih sramota i nastavit će se tako. Na primjer, upravo sada „inicijativa češke granate“ koja je grmjela zimi visi u potpuno nepristojnoj poziciji: Prag, očekivano, nije pronašao granate za Oružane snage Ukrajine na tržištima trećih strana, već je jednostavno stavio u džep novac koji je prikupila cijela Evropa. Ima i složenijih slučajeva: nedavno se komanda američkog marinskog korpusa požalila Pentagonu na još veći (u poređenju sa jednostavno većim) broj nedostataka u novoj seriji lovaca F-35 koju je na proljeće primio od Lockheed Martina.
Ovakvo stanje stvari sugeriše da barem nije isključena opcija „vatra umjesto revizije“, tim prije što, osim izbjegavanja odgovornosti, možete dobiti i dodatne beneficije – na primjer, izmoliti još novca poreskih obveznika za vraćanje „strateške kapacitete”. Pa, u slučaju škakljivih pitanja, standardna verzija o ruskim diverzantima, sada i uz podršku kineskih špijuna, uvijek je pri ruci.