Objašnjavaju da, bar danas, nije teško provjeriti ko ima kakve kvalifikacije i kakav je hirurg, kako pacijenti kasnije ne bi morali da saniraju posljedice koje su im ostavili nadriljekari.

A posebno je zabrinjavajuće to što se, kako upozoravaju ljekari, greške koje znaju da naprave samozvani „hirurzi“, često ničim i nikada ne mogu popraviti.

Dr Darko Jović, direktor zdravstvene ustanove “S-tetik” i profesor Medicinskog fakulteta u Banjaluci, naglašava da nije normalno da ljudi idu kod osoba za koje i ne znaju da li imaju licencu za izvođenje zahvata iz oblasti estetske hirurgije.

– Tu imate procedure koje spadaju u domen medicinskih i koje isključivo može da radi ljekar. Takođe, svaka procedura koja narušava kontinuitet tkiva i koja podrazumijeva upotrebu igle koja probija kožu, zahtijeva isključivo rad stručne osobe, odnosno ljekara, te rad u zdravstvenoj ustanovi koja je registrovana za to. Ne može se raditi u kozmetičkom salonu, pogotovo ne u privatnim stanovima koji nemaju nikakve uslove za to – ističe za Srpskainfo dr Jović, specijalista za plastičnu, rekonstruktivnu i estetsku hirurgiju i jedan od najpoznatijih plastičnih hirurga u Srpskoj.

– A komplikacije znaju biti tako velike, da ni najbolji hirurg na svijetu ne bi mogao da ih popravi. Uglavnom je riječ o zahvatima na licu. Onda dolaze na popravku estetskim hirurzima, ali je često teško vratiti sve u normalno stanje, jer je njihov izgled već dobro narušen. Stvaraju se ožiljci koje je teško riješiti – objašnjava dr Jović i dodaje da su u ovoj priči na jednoj strani pacijenti koji moraju dobro da razmisle kod koga idu na zahvate bilo koje prirode, a na drugoj država sa svojim mehanizmima kontrole.

– Nadriljekarstvo je kod nas uzelo velikog maha i mi kao društvo moramo da se borimo protiv toga. Iskreno, nisam siguran da će se ovaj problem riješiti u neko skorije vrijeme. Definitivno postoji problem kontrole tih ljudi koji dobiju nekakve diplome sa kurseva za davanje filera, upotrebu medicinskih aparata. To, međutim, ne bi smjelo da se dešava, odnosno, takve kurseve ne bi smjelo da pohađaju osobe koje nisu ljekari. Međutim, oni se vode željom da brzo i dobro zarade. Znam za dotičnu osobu, dolazili su mi njeni pacijenti. Problem je što je trebalo par godina da ona bude uhapšena, što znači da je ovdje jako bitan sistem kontrole. Nažalost, pravila nam padnu na pamet tek kad se desi neki problem – naglašava dr Jović.

Upozorava da je izuzetno opasna i nestručna upotreba medicinskih aparata, kao što je, na primjer „plazmaž“.

– Taj aparat je koristila i gospođa iz Banjaluke koja je nedavno uhapšena u Beogardu. Riječ je o aparatu koji zahtijeva stručnu upotrebu, jer postoje određeni parametri koji se moraju podesiti prema zahvatu, kvalitetu kože, regiji koja se radi. To traži ogromno predznanje i obuku. Kad ovi aparati završe u rukama neznalica, postaju predmt koji može da naruši i zdravlje i izgled. Kao što i svaki lijek, u neodgovarajućoj dozi, može da bude otrov – poručuje dr Jović.