Cafe.ba
Za vaš uređaj je dostupna aplikacija
Instaliraj

Američki 'liberali' traže način da promijene ishod izbora – mogu li uspjeti?

Svijet

Izvor: Dnevno.hr     26.11.2016 u 18:50 h 0

Američki 'liberali' traže način da promijene ishod izbora – mogu li uspjeti?
FOTO: YouTube Screenshot

Jill Stein, kandidatkinja zelenih na nedavnim predsjedničkim izborima u SAD, traži ponovo prebrojavanje glasova u tri države na sjeveru. Mediji tipa Huffposta kažu da je "Putin hakirao računala u korist Trumpa". Istovremeno pokušavaju natjerati izabrane elektore da svoj glas, umjesto Trumpu, daju Hillary Clinton.


Demokrati su varali na zadnjim izborima gdje su stigli, od lažiranja anketa do glasanja mrtvih birača i ilegalnih useljenika bez državljanstva, i svejedno izgubili izbore. Sad traže nove načine prevare volje birača: u jednoj Americi, koja se toliko ponosi svojom demokracijom!! Cinično je da su oni pred izbore dizali moralnu paniku o tome kako Trumpovi pristaše neće priznati rezultate izbora ukoliko ih on izgubi, jer je Trump upozoravao na brojne uočene pokušaje prevare, dok sad izbore ne priznaju – oni.

Može li to ludilo uspjeti, mogu li Demokrati, predvođeni Hillary Clinton, okrenuti, kako se nadaju, izgubljene izbore u svoju korist? Ne, naravno, osim ako ne pokušaju izravno državnim udarom – iako je i ovo što sad pokušavaju na rubu toga. No koje su njihove ideje o tome kako promijeniti izborni rezultat? I koji su njihovi argumenti za suspenziju demokracije u SAD?

“Elektori bi trebali glasati za Clinton jer je ona dobila više glasova birača” 

Odmah nakon izbora, “liberalni” tisak je primijetio da je Hillary Clinton dobila više glasova birača – 63,6 miljiuna naspram 62 milijuna Trumpovih. No, razlika u broju elektorskih glasova je golema u njegovu korist – 306 naspram 232. Kako je to moguće? Jednostavno, SAD su federacija, ne unitarna država. Svaka država ima određen broj elektorskih glasova, koji se određuje prema broju stanovnika prema posljednjem popisu, ovaj put onom iz 2010. Ukupno, svih 50 država ima zajedno 538 elektorskih glasova. Najmanje države, poput Wyominga sa svojih jedva pola milijuna stanovnika ili Montane s niti milijun, imaju svega tri elektorska glasa. Najveća Kalifornija, sa svojih 40 milijuna stanovnika, ima ih 55. Velik broj glasova nose još Teksas, New York, Florida – potonje dvije države po 29, a Teksas 38.

U tisku, kako američkom tako našem koji je prenio gluposti američke kulturno-marksisitčke propagande, odmah po gubitku izbora je plasirana laž i izmišljotina kako je “elektorski koledž” ostatak rasizma. Odnosno, mediji citiraju stanovitog  Akhila Reeda Amara, profesora i stručnjaka za ustavno pravo u SAD, koji kaže kako je sustav stvoren da bi “države s većim brojem robova imale veći broj elektorskih glasova”, poput Virginije. On kaže kako je “po njegovom mišljenju, ropstvo uzrok takvog sustava. U izravnom izbornom sustavu Jug bi izgubio svaki put zbog velikog broja robova koji nisu imali pravo glasa, tumači tupavima Amar i dodaje kako se prema tom izbornom sustavu robovi mogu računati kao stanovnici, doduše uz klauzulu od tri petine. On, kaže ne vjeruje u priče da je to zato da ne bi samo velike države odlučivale o tome tko će biti predsjednik, a u to ne vjeruje “jer su samo tri predsjednika došla iz malih država” (a koliko bi ih statistički trebalo doći iz malih država, kad u “malim državama” živi tek jako mali dio stanovništva SAD?!?) Mediji, inače, nisu prenijeli da prof. Amar već dugo, od Busheve administracije, lobira za uvođenje izravnog izbornog sustava i ukidanje elektorskog, a o razlozima potom.

Ova budalaština o “ostavštini rasizma” bi trebala biti moralno opravdanje “liberalima” za krađu izbora. No istina je puno jednostavnija – Ustav SAD nigdje ne spominje nikakve opće izbore, a niti to da se broj elektora određuje popisom stanovništva. Članak 2. Ustava SAD, kojim se određuje biranje predsjednika, kaže, jednostavno, “Svaka savezna država će imenovati, na način određen svojim zakonodavstvom, broj Elektora, jednak ukupnom broju Senatora i zastupnika koji država ima u Kongresu: Ali niti jedan Senator niti zastupnik, niti osoba koja drži javnu funkciju, ne može biti imenovan elektorom”.

Ko su elektori i kako ih se bira?

Šta to znači? Znači da elektore, teoretski, ne mora uopće birati narod na izborima! Teoretski, njih može imenovati Guverner, ili ih je moguće izvući iz šešira. Isto tako, dotični profesor “stručnjak” laže o broju stanovnika kao osnovi za određivanje broja elektora – broj elektora određuje broj zastupnika koji predstavljaju određenu državu (zato su uvijek najmanje tri, jer svaka država ima dva senatora, kako bi sve bile ravnopravno zastupljene u Senatu neovisno o veličini – a tek broj kongresmena ovisi o brojnosti stanovnika. Zato, ujedno, Wyoming ima duplo manje stanovnika od Montane a svejedno jednak broj elektora – jer Senatora i Kongresmena je i u najmanjoj državi ukupno bar tri, pa je to i najmanji broj elektorskih glasova za svaku državu).

U praksi, međutim, elektore se bira – na izborima. Dakle, ne izravno predsjednika, nego elektore. Glasajući za Trumpa, u stvari glasate za to da Donald Trump odabere sve elektore u državi u kojoj se nalazite. Iako ne postoji nikakav zakon koji bi određivao da svi elektori moraju biti iz iste stranke, u 48 od 50 država je tako – u preostale dvije se dijele prema okruzima koje su dobili, plus dva za državu u cjelini. Tko su u praksi ti elektori, koji će se sastati da izaberu 45. predsjednika SAD? U stvarnosti, to su veliki donatori stranke, stranački aktivisti koji su se istakli u kampanji, ili provjereni i lojalni dugogodišnji članovi stranke. Elektore svaka stranka određuje prije izbora, a ovdje je njihov popis – i iz njihovih biografija jasno je da nitko od njih nikad neće, bar ne namjerno, glasati za protivničku stranku. To je kao da pošaljete Milijana Brkića i Kalmetu kao elektore u Zagreb, i očekujete da će glasati za Ivu Josipovića kao predsjedničkog kandidata jer “antifašisti” ne vole Kolindu Grabar-Kitarović i potpisuju peticiju.

Dakle, nade “liberala” da bi mogli pritiskom i kampanjom, te peticijom natjerati elektore da promijene svoj glas su ne samo nepostojeće, nego su produkt kretenizma, pokvarenosti, i nepoznavanja sustava – bilo čega od toga, ili svega trojeg odjednom i zajedno. 29 elektora s Floride, koje je Trumpov stožer odabrao temeljem rezultata izbora u toj državi, sigurno neće dati glas Hillary Clinton, jer su to ljudi koji su uložili novac i vrijeme u njegovu kampanju, koji su se borili da on pobijedi. “Liberali” kažu da ne postoji savezni zakon koji bi obvezivao elektore kako da glasaju – to je istina, no postoje zakoni u svakoj od 50 država koji ih obvezuju da glasaju u skladu s rezultatima izbora u toj državi! Kazne, doduše, obično nisu velike – ali to čak nije ni bitno.

A priča o tome zašto izbori nisu direktni, nego postoji “elektorski koledž”? Jednostavno, kako rekosmo, SAD su federacija, i time se željelo izbjeći da dvije – tri velike države ili veliki gradovi mogu uvijek ostalima nametnuti svoju volju oko toga tko će biti predsjednik, i to nema nikakve veze s robovlasnicima. Direktni izbori u SAD bi bili kao “direktni izbori” u SFRJ da ih je bilo – uz činjenicu da su pola stanovništva SFRJ bili Srbi, izabrani predsjednik bi uvijek bio Srbin, za koga god svi ostali glasali. Direktni izbori su dobro rješenje samo u unitarnim državama, a SAD to nisu.

Da li je pobjeda fer?

No, što je s onima koji kažu da nije fer da onaj tko je osvojio više glasova ne bude i predsjednik? Prvo, pravila se ne mijenjaju nakon utakmice. To je kao da postignete gol iz ofsajda pa onda tražite da se pravilo o ofsajdu ukine i vama naknadno prizna rezultat. Muški i časno priznati poraz je očito previše za očekivati od razmaženih derišta, što liberali zapravo jesu. Trump je sam na svom facebooku jasno rekao da bi on, da su pravila bila “jedan čovjek jedan glas” a ne “jedna država xy elektorskih glasova” pobijedio puno lakše i s još većom razlikom, i u pravu je. Kako to? Tako što bi vodio kampanju u New Yorku i u Kaliforniji, a ne bi držao skupove po selima u Ohiu, boreći se za doslovce svaki glas u “swinging” državama. Zašto nije držao kampanju tamo, niti ulagao novac? Jer je znao da u tim državama nema šansi pobijediti. Ali je svakako mogao privući dio birača u tim najvećim državama i gradovima da je pokušao.

Ovako, Clinton je dobila Kaliforniju i NY s ogromnom razlikom u glasovima, a on Michigan, Wisconsin, Pennsylvaniju i Floridu s malom razlikom u glasovima. Ona je dobila više glasova birača, jer su njeni birači koncentrirani u par država i gradova, najmnogoljudnijih, i tamo gotovo uopće nema Trumpovih birača – a on je dobio više država, njih 30 naspram njenih 20.

A šta s ponovnim prebrojavanjem?

Jill Stein je tražila ponovno prebrojavanje glasova u tri države na sjeveru. Ona na to ima pravo – svaki kandidat na izborima može tražiti ponovno prebrojavanje, ako misli da je oštećen, a ona je bila kandidat zelenih. I dobila je oko jedan posto glasova. Ali ponovno prebrojavanje treba i platiti. Zašto baš te tri sjeverne države, Michigan, Pennsylvania, Wisconsin?  Jer je Trump u njima pobijedio s razmjerno malom razlikom. Ipak, ne TAKO malom. U Pennsylvaniji je razlika u korist Trumpa 70.010 glasova, u Wisconsinu 27.257 glasova, u Michiganu 10.704 glasova. Oni tvrde da je “Putin hakirao izbore”, što je otprlike na razini Hitlerovog rantanja kako Židovi namještaju izbore u Njemačkoj (pa treba uvesti diktaturu).

Zanimljivo je tu nekoliko momenata. Prvo, upravo su Republikanci upozoravali na brojne izborne prevare – na neobično velik broj birača koji glasaju izvan države dopisno (i to uglavnom crnci), pa kad su otkrili takve prevare u Nevadi, gdje su dopisno izvan države glasali ljudi koji su davno umrli, i to za Demokrate, “Liberali” su pokrenuli hajku na Trumpa “zbog rasizma”, jer su se, kažu američki crnci predugo borili za pravo glasa da im ga netko sad ospori ili oduzme (dakle, nije bitno ako mrtvi glasaju, crnim biračima se ne smije sporiti pravo glasa i provjeravati jesu li živi). Prevara je otkrivena tako što su aktivisti pisali pisma adresirana na adrese starih ljudi koji su navodno “odselili iz države” i privremeno se prijavili u drugoj, i glasali su dopisno, da bi se ona vraćala s obrazloženjem da “primatelj ne živi na toj adresi”. Što je bilo dovoljno da se, po zakonu, njihov glas poništi ako je dan dopisno, a ne osobno.  A danas upravo Jill Stein kaže da joj je sumnjivo što je od lani porastao broj glasača koji glasaju dopisno, iz druge države! To im nije smetalo prije izbora, to je prije izbora smetalo – Trumpu! Pa su rekli da je to “rasizam”, dovoditi u pitanje dopisne glasove!

Drugi zanimljiv moment je da se prebrojavanje radi samo u državana gdje je Trump pobijedio, iako je u nekim državama Clinton pobijedila s tek nekoliko stotina glasova razlike – poput New Hampshirea. A još je zaniljivije da je Jill Stein u par dana skupila više novca za ponovno prebrojavanje glasova – nego za kompletnu svoju kampanju. No, najzanimljivije od svega: u kampanji je lijevoliberalna Stein žestoko napadala Clinton, govoreći, doslovno, da je glas za Hillary glas za atomski rat s Rusijom (što je točno). A danas je najveći zagovornik ponovnog prebrojavanja glasova, koje naravno neće promijeniti rezultat, osim ako posao ne povjere našem APIS-u. Naime, Hillary Clinton bi morala promijeniti rezultat glasanja u SVE TRI države u kojima se traži prebrojavanje da bi izbori izašli u njezinu korist. A što ako ponovno prebrojavanje pokaže da su na izborima varali – demokrati?


Pratite Cafe.ba putem aplikacija za Android i iPhone i društvenih mreža FacebookTwitter.

Komentari
Ostavite komentar
Svako širenje mržnje na portalima zakonski je kažnjivo.
Komentari koji sadrže vrijeđanje, psovke, i vulgarane riječi biće izbrisani.


× Početna Najnovije Najčitanije Vijesti Sport Magazin Nauka i tehnologija Zvijezde i tračevi Muzika Film i TV Auto moto Lifestyle Zabava Gradovi Tekstovi pjesama Oglasi