Plan Atene za rješavanje teške migrantske krize je za mnoge „ksenofoban“ i „nehuman“

Grčka se, kao ključna zemlja takozvane „balkanske migrantske rute“, ne uspijeva nositi s prilivom migranata iz Turske.

FOTO: logicno.com

 Kapaciteti prihvatnih centara su mali, infrastruktura loša, a veliki problem, kao i u Italiji, Ateni zadaju nevladine udruge koje djeluju kao „most“ između skupina organiziranog kriminala i lokalnih ćelija koje su zadužene za prihvat brodica koje dolaze iz Turske ili za njihovo preusmjeravanje dalje prema Albaniji ili jugoistočnoj Italiji. U Libiji te nevladine udruge surađuju i s islamističkim terorističkim skupinama iz Misrate, kojima je novac od ilegalne migracije važan izvor prihoda.

Budući da problemi Grčke izravno utječu na naše granice i zemlje regije Zapadnog Balkana, ovdje pokušajmo pojasniti tko Grcima ne dozvoljava da se s ovim problemom nose poštujući nacionalne i europske zakone.


Migranti blokiraju grčke rute i vrše teror nad slabijima u svojim privremenim kampovima u kojima vlada prljavština, siromaštvo, strah i stalni fizički obračuni.


Kako bi se zemlja oslobodila migrantske prijetnje, konzervativna grčka vlada izabrana u srpnju je spremna poduzeti oštrije mjere. Međutim, Europska unija, turska i lažna „ljevičarska“ oporba u zemlji, koja je rekla što je imala dok je SYRIZA bila na vlasti, vrše pritisak na službenu Atenu.


ZAŠTO NISU DOBRODOŠLI

Nedavno je grčka državna televizijska kuća ERT pokazala pozitivno izvješće iz Tripolija, administrativne prijestolnice Peloponeza, gdje je opisan život izbjeglica i migranata u Grčkoj. Konkretno, rečeno je da je u okviru posebnog programa “Estia” Ureda Visokog povjerenstva Ujedinjenih naroda za izbjeglice u gradu unajmljeno pedesetak kuća u kojima živi oko tristo izbjeglica, uglavnom iz Sirije, koji su u Grčku stigli iz Afrike, ali i Afganistana i Pakistana, koji u pravilu ne spadaju u ovu kategoriju. Za njih su otvorena čak 22 radna mjesta. Stanove za nove stanovnike Tripolija iznajmljuje država, koja im je osigurala bankovne kartice, a primaju i poseban „dodatak za život“.



 

Općenito, sudeći po izvještaju, svi su u Tripoliju zadovoljni sa svime. Grad prima 100 000 eura mjesečno u okviru spomenutog programa, a dodatnih 25 000 eura se mjesečno slijeva u njegovu blagajnu kako bi se pokrili troškovi za svakodnevne potrebe samih migranata. Novi stanovnici Grčke rekli su novinarima da su “sretni i da se ne brinu budućnost”. Njihove supruge su zadovoljni sa svime i zajedno sa svojim muževima sudjeluju u programima zapošljavanja, a djeca su počela ići u školu i stekla su nove prijatelje.


Tako je grčka televizija predočila dirljivu sliku, ne toliko za unutarnju, koliko za vanjsku upotrebu. Zapravo, ako ne uzimate u obzir isključivo situaciju u Tripoliju, u cijeloj Grčkoj je situacija nešto drugačija.


Tako je, primjerice, relativno nedavni videozapis lokalnih blogera prikazao tipične grčke građane koji trpe potplaćenost, stambena dugovanja i neplaćene komunalne usluge. I što se događa? Ljudi su se radi rješavanja ovih pitanja pretvarali u migrante i dobili potrebne iznose za plaćanje računa. Ovo ilustrira stav samih Grka da koketiraju s migrantima, koji iz problema sebi olakšavaju život.


A ovo je samo jedan od najblažih pokazatelja odnosa lokalnog stanovništva prema novim doseljenicima.


Tako su, u listopadu, u središnjoj makedonskoj Vrasni, 60 kilometara od Soluna, lokalni stanovnici blokirali autobuse koji su s otoka Samosa pristigli s dvjesto migranata. Planirano je da se gosti smjeste u lokalne hotele, ali lokalni stanovnici to nisu dopustili, pa su autobusi morali promijeniti rutu i odvesti putnike na Halkidu.


Reakciju Grka sigurno nije izazvala „patološka ksenofobija“, već su dobro čuli kako su u migrantskom kampu na otoku Samosu zabilježene brojne svađe i tuče u kojima je bilo ranjenih i podmetanja požara. Tako su odlazak migranata popratili aplauzom.


Iako je i The Guardian u svojoj reportaži priznao da su tuče, ranjavanja, silovanja i uništavanje imovine svakodnevica u kampu u Tripoliju, ali i drugima, to nije spriječilo grčki ogranak Helsinškog odbora da podnese prijavu tužitelju, koji je po službenoj dužnosti započeo istragu protiv lokalnih stanovnika.


I treba napomenuti da su izjave Grka protiv uvoza ilegalnih migranata svakodnevica.


Otok Lesbos je prvi ustao. Tamo je uređena jedna od prvih baza za nove doseljenike, kada su masovno u grčku počeli pristizati od 2016. godine. Održano je na tisuće spontanih akcija otočana, ali je tada na vlasti bila „ljevičarska“ koalicijska stranka SYRIZA, tradicionalno ravnodušna prema migrantima i drugim “potlačenim žrtvama imperijalizma”, kao i prema diktatu Trojke koja je uništila Grke, a upravo je s obećanjima borbe protiv diktata Bruxellesa i međunarodnog monetarnog fonda Alexis Tsipras osvojio vlast i na referendumu dobio odriješene ruke da se bori za svoj narod. Podsjetimo, SYRIZA je izdala Grke onda, a danas, kao oporba, vrši pritisak na svoje sunarodnjake da budu „tolerantniji“ u odnosu na ilegalne imigrante.


Međutim, nakon što su Grci na srpanjskim izborima izabrali konzervativnu “Novu demokraciju”, otočani su presreli još jednu brodicu jedne od mnogih nevladinih udruga koje pomažu imigrantima u okviru programa EU, uključujući novcem zloglasnog špekulanta Georgea Sorosa. No, otočani u grčkoj su kamenjem dočekali brod, ne dopuštajući mu da pristane na njihove obale.


Slične akcije Grka su zabilježene na otocima Kos i Chios, u gradovima Janica i Sere, a općina Kilkis je, uz već postojeće, odbila smjestiti još jednu grupu migranata u sanatorije smještene u blizini ljekovitih izvora, jer se boje da će takav prizor uništiti turistički brend općine.



 

Jedan od najnovijih incidenata dogodio se u Kato Dibriju u blizini napuštenog samostana u blizini Drevne Olimpije, gdje je odlučeno preseliti goste s Bliskog istoka. Međutim, Sirijci koji su tamo stigli odbili su ostati tamo, jer kompleks nije imao struju i grijanje. Nakon toga, umjesto sirijskih stanovnika, nevladine udruge su tamo dovele 105 Afganistanaca, poznatih u svim kampovima po svojoj nametljivost i nasilničkom ponašanju. Osim toga, Afganistanci većinom imaju iskustva u sudjelovanju u ratovima, kao što je bio slučaj sa Zambet Khanom, talibanskim zapovjednikom koji je tri godine slobodno živio u Grčkoj, objavljivao selfije i puno razgovarao sa ženama. 2017. je ubijen u jednoj svađi u lokalnom klubu, koja je degenerirala u fizički obračun, što je izazvalo proteste lokalnih stanovnika. Sve se završilo tako što je jedan od vlasnika kompleksa u autobusu došao s migrantima, jer su mještani  pretukli zaposlenika nevladine udruge i jednog od Afganistanaca. Muškarac je pritvoren i protiv njega je pokrenut kazneni postupak, ali na kraju je odlučeno da se Afganistance smjesti na drugo mjesto.


Slična situacija, samo bez masakra, dogodila se u praznom samostanu St. Poretsky, blizu Kalavryta. U početku su tamo dovedene izbjeglice iz afričkih zemalja, koje su odbile živjeti bez struje i grijanja, na što su mještani odgovorili neskrivenim ogorčenjem. Naime, čak i prazna, ali svejedno, svetišta ne bi trebala biti mjesta gdje će upadati stranci, koji bi te objekte, što se može pretpostaviti, tretirali bez ikakvog poštovanja. I ovdje se opet mora naglasiti da odbijanje stranaca nije prirodno za grke i ne može ih se zvati  „netolerantnima“. Ne, već su lokalni stanovnici na svojoj koži iskusili „običaje“ novopridošlica. Ne svih, naravno, ali je dovoljno da nekoliko skupina od desetak muškaraca u grupi svakodnevno pravi probleme i život u grčkim naseljima se pretvori u pakao.


„NEMOJMO SE LAGATI, TO NISU JANJAD“

Tek sredinom studenog su stanovnici Halkeosa, na spomenutom otoku Chios, otkrili su da je oltar crkve Svetog Harlampija izgorio. Neidentificirane osobe su razbile prozor i unutra bacili gorući papir i suhu travu. Prema riječima gradonačelnika sela Vasilisa Vigasa, ovo je treći napad proteklih nekoliko mjesecima lokalna pravoslavna sveta mjesta. Prvo je opljačkana kapela u podignuta čast Djevice Marije, zatim kapela Sv. Petra i Pavla, a svi incidenti dogodili su se odmah nakon što se u blizini  odmah nakon što se u blizini Halkeosa pojavio migrantski kamp.


U stvari, moderna Grčkoj nije živjela ni tjedan dana da kaznene prijave ne sadrže kaznena djela koja uključuju „goste s juga“. Tako su posljednjih dana u studenom u Timbakiju na Kreti policajci uhitili sedamnaest ljudi iz Pakistana koji su sudjelovali u žestokoj borbi s hladnim oružjem, uslijed čega je jedan od njih teško ranjen, a drugi ubijen.


U listopadu se u atenskoj četvrti Akharnon dogodila masovna tuča u kojoj su sudjelovale desetine ljudi iz Afrike i Pakistana. Taj dio grada je obilja migranata davno pretvoren u svojevrsni geto, na čijim ulicama gotovo da nema Europljana. Tijekom sukoba je dvoje sudionika teško ozlijeđeno, ali policija je pritvorila samo jednog od desetke migranata, rodom iz Alžira, kojem su oduzeli pištolj i nož.


Početkom studenog je Grčku uznemirio incident u Solunu, gdje su dvojica odraslih Pakistanaca oteli tinejdžera s tek navršenih 15 godina, silovali ga i sve snimili kamerom, a zatim su zaprijetili da će staviti video da društvene mreže, dok su dječaka vratili roditeljima, ali u zamjenu za 200 eura. Prije godinu dana se sličan incident dogodio u Tebi, gdje su trojica odraslih Pakistanaca oteli svog sunarodnjaka istih godina kao već spomenuta žrtva, odvukli u skladište, gdje su ga zlostavljali. Štoviše, takvi gosti, ljubitelji „posebnih užitaka“, ne teroriziraju samo bivše sunarodnjake. Početkom 2018. su se četvorica Pakistanaca na sličan način “igrala” s 13-godišnjim grčkim dječakom.


Nažalost, takvi incidenti već postaju uobičajeni na onim mjestima gdje se u Grčkoj doseljavaju migranti. Tamo se situacija s kriminalom naglo pogoršava, dok se istodobno broj migranata ne smanjuje, već, naprotiv, premašuje prethodno određene kvote.


Prema uredu Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice, od početka 2019. u Grčku je stiglo 59 449 osoba. Više od 40% su Afganistanci, oko 40% Afrikanci, dok tek oko 20% njih dolaze iz Sirije. Samo od 1. do 14. studenog je na grčke otoke u istočnom Egejskom moru došlo 2152 ljudi. Sada u Grčkoj traži azil oko 137 tisuća stranaca.


Službena Atena pokušava zadržati te ljude u kampovima na otocima, gdje bi trebali biti dok se rješava njihov zahtjev za azil. Međutim, ta privremena skloništa su odavno su iscrpila svoje kapacitete. Na primjer, egejski kampovi su predviđeni za 9000 ljudi, no danas u njima živi oko 35 700 migranata. Najočitija je situacija u kampu „Moria“, kapaciteta 3000 ljudi, ali sada tamo već živi gotovo 15 000 migranata.


I tamo su životni uvjeti neprimjereni. Na primjer, nedavno je novorođenče iz Konga tamo umrlo od dehidracije. I to unatoč činjenici da je zbog ciklona Gherionis koji je pogodio otok, uz jaku kišu i vjetrove, polovina šatora u kojima su migranti živjeli ili potopljenja ili su se srušili u blato pomiješano sa smećem.



 

Na otoku Samosu, smještenom blizu turske obale, migranti koriste smeće, te kamenje i drveće za izgradnju privremenih koliba. Do sada je takvi „objekata“ oko petsto. Ovaj teritorij je predviđen da primi 650 “stranih gostiju”, ali sada ih ima više od 7000.


Jasno je da takav nesrazmjer nije dobar ni za koga, ni za migrante, ni za Grke. Ali ako su se pod vladom SYRIZE migranti pokušavali prikazati kao “svete krave”, sada konzervativce “Nove demokracije”, koji odbijaju tu retoriku, proglašavaju za ljude bez ikakvih osjećaja samo zato što tvrde da migranti “dolaze u prevelikom broju”. Međutim, “Nova demokracija” tvrdi kako je odgovorna samo za predizborna obećanja koja je dala vlastitom narodu, a birači su od vlade tražili da se nosi s ovom teškom situacijom.


“Primit ćemo u Grčku samo one koje odaberemo. Oni koji ne budu prihvaćeni bit će deportirani“, rekao je novi premijer Kyriakos Mitsotakis.


“Zauvijek ćemo zatvoriti vrata trgovcima ljudima i onima koji žele ostati u našoj zemlji, ali nemaju pravo na azil”, dodao je Mitsotakis.


Kako bi pokazala da misli ozbiljno, grčka vlada desnog centra je najavila namjeru da će u Tursku vratiti više od 10 000 ljudi. Osim toga, 20 000 ljudi koji su dobili odobrenje za pravo na azil prije početka Nove godine će se morati preseliti s otoka na kopno. Za one koji još čekaju odluku o azilu se planira organizirati mreža posebnih kampova na otocima Lesbos, Samos, Kos, Chios i Leros, svaki kapaciteta od 1000 do 5000 ljudi. Za rad u njima je već zaposleno osoblje od 700 ljudi, dok će novi objekti pomalo nalikovati zatvorima, jer neće biti slobodnog ulaska i izlaska.


Grčka vlada je odlučila i značajno pooštriti obalnu stražu. Prema dekretu vlade, broj službenika za ovaj posao će se povećati za 800 ljudi, a graničara za 400. Prema tome, bit će znatno više i graničnih prijelaza. Grčka je također odlučila pojačati suradnju u pogledu zaštite granica s NATO paktom i agencijom za graničnu sigurnost EU FRONTEX.


Čini se da je Atena s promjenom političkog kursa razvila učinkovite mjere koje možda ne mogu zatvoriti migrantsko pitanje, ali barem mogu smanjiti negativnu dinamiku ovog procesa. Međutim, grčke vlasti se odjednom suočavaju s valom kritika s najrazličitijih strana.


Naravno, tu su je i tradicionalno prisutna grčka ljevica koja stvari promatra iz drugog ugla i kritizira imigraciju zbog negativnog učinka na radnička prava, jer se stvara rezervna armija nezaposlenih koja će sutra oboriti ionako nisku cijenu rada.


“Ovim opasnim mjerama se pokušava nadvladati sramotna situacija stvorena sporazumom između EU i Turske, kojeg je potpisala prethodna vlada stranke SYRIZA i nastavlja je izvršavati sada vladajuća stranka desnog centra „Nova demokracija“, koja namjerava izgraditi ogromne logore na pet grčkih otoka”, navodi se u priopćenju relativno male Komunističke partije Grčke.


“Predlažemo zatvaranje svih postojećih kampova i privremenu zabranu ulaska na otoke, a ne da se tamo grade novi zatvorski centri. Svi tražitelji azila na kopnu trebaju biti smješteni na pristupačnim i pristojnim javnim mjestima, a zatim ih treba slati u odredišne zemlje. Komunistička partija Grčke smatra da je potrebno ubrzati postupke osiguravanja skloništa za sve osobe koje su pristigle iz zemalja u kojima se vode ratovi, koje su okupirane i gdje su ljudi žrtve reakcionarnih režima“, kaže KP Grčke.



 

Što se tiče prve dvije kategorije zemalja, to bi bile Sirija, Libija, Somalija i Afganistan, barem od zemalja odakle pristižu migranti u Grčku, dok bi okupirane bile dijelom Sirija i Afganistan. Za reakcionarne režime nije navedena definicija, stoga odgovor na ovo pitanje treba tražiti s ideološkim ključem. No, iako kritizira „Novu demokraciju“, KP Grčke je jedna od rijetkih koja traži jasan plan za hitno rješavanje migrantske krize.


U isto vrijeme, reakciju Zapada, koja je bila predvidljiva, nije trebalo dugo čekati. Konkretno, pozivajući se na podatke turskog ministarstva unutarnjih poslova, Der Spiegel je optužio Atenu da je tijekom godine “ilegalno” vratila preko 60 000 ljudi na teritorij Turske.


Na kraju su se oglasili i Turci. Oni su, kao i obično, izveli “ariju uvrijeđenog gosta”, ponavljajući ono što je posljednjih godina postala njihova uobičajena retorika u raspravi o migrantskom problemu. Zanimljivo je da se Turska ovdje predstavila kao „branitelj ljudskih prava“, predstavljajući Grčku u medijima gotovo kao ksenofobnu državu i zemlju koja „mrzi migrante“. Sve to se čuje u Turskoj unatoč činjenici da su 2016. godine Ankara i Bruxelles potpisali sporazum o reguliranju migrantskog toka, kojem se, kao što je već spomenuto, pridružila i Atena.


Najvjerojatnije su Grci na to bili prisiljeni,  jer je prema statistikama 85% izbjeglica koje stižu u EU s Bliskog istoka i Azije došlo preko Grčke. Ali prema tim sporazumima, EU je trebala financijski pomoći Turskoj, na čijem području, prema podacima Ankare, sada živi više od milijun Sirijaca.


Štoviše, na temelju istih sporazuma, za sve Pakistance, Afganistance i Afrikance koji su iz EU vraćeni u Tursku, Europa bi zauzvrat trebala primiti Sirijce koji su od rata pobjegli u Turku. Međutim, tijekom godina od potpisivanja sporazuma je došlo do „zabavne“ neravnoteže, prema kojoj je Bruxelles u Ankaru vratio 2100 ljudi, dok je prihvatio oko 12 500 “turskih” Sirijaca. Turci to, naravno, uzimaju zdravo za gotovo.


Dakle, kao što vidimo, iako trenutna umjereno konzervativna vlada Grčke po pitanju migranata pokušava djelovati u interesu vlastite zemlje, još uvijek je vrlo teško predvidjeti uspjeh njenih inicijativa. Naime, premijer Kyriakos Mitsotakis se može i odreći svojih ljevičarskih „partnera“ iz KP Grčke, koji ne koče njegove inicijative o migrantskoj politici, ali će puno teže ignorirati „zaklete partnere“ u NATO paktu i Europskoj uniji.


Što se tiče zemalja regije, zlobno razmišljajući bi mogli poželjeti neuspjeh u provedbi plana Mitsotakisa, jer će sve politike koje ugroze status quo ovu ogromnu masu ljudi gurnuti na granice Makedonije i Albanije, a onda dalje preko Srbije i BiH do Hrvatske. Situacija je kritična, a naši političari, koji bi trebali sazvati hitan multilateralni sastanak na kojem bi grčka imala glavnu riječ, ili barem otići u Atenu na razgovore s Mitsotakisom i pružiti mu podršku na europskoj razini, ponašaju kao da je Grčka u Latinskoj Americi, a ne oko 1000 kilometara od Zagreba.

Pratite Cafe.ba putem aplikacije za Android, iOS i društvenih mreža Facebook, Twitter i Instagram