NEZAUSTAVLJIVA SILA Jokić i Bogdanović kao Šekil i Kobi, praznik za ljubitelje košarke

Košarka je kolektivna igra. Ali, i u njoj neko odskoči. Povede “kolo”. Zablista i inspiriše ostale. Mečevi Srbija – Litvanija pokazali su da Srbije za vođe ne treba da brine.

FOTO: Srpska info

Nikola Jokić i Bogdan Bogdanović su samo dva dana po priključivanju ostatku nacionalnog tima Srbije pokazali koliko će mu značiti na ovogodišnjem prvenstvu svijeta, koje je sve bliže, počinje za oko dvije nedjelje u Kini, 31. avgusta. Bili su na momente toliko dominantni da su pojedine ljubitelje košarke podsjetili na nezaustavljivi tandem Lejkersa, Kobi Brajant – Šekil O'Nil. Jedan spolja, drugi iz reketa – nerješiva enigma za čuvare.

Već u prvom duelu sa Litvancima obojica su prikazala širok spektar ofanzivnih mogućnosti, ali i impresivno zalaganje i konkretne poteze u odbrani, što je uz svesrdnu pomoć saigrača i dovelo do preokreta, time i pobjede od 72:68.

Nemanja Bjelica je tada blistao po svestranom nastupu, ali je Bogdanović odmah po ulasku na parket pokazao riješenost koja od košgetera i stvara asa. “Namještena” ruka, 18 poena, dovoljno za ovacije Beogradske arene, za epitet najboljeg strijelca “orlova” u pobijedi, za izrastanje u vođu spoljne linije poslije nesrećne povrede Miloša Teodosića još u prvoj četvrtini.

Jokić je reprezentativni debi poslije olimpijskog finala u Rio de Žaneiru počeo malo trapavo. Faul u napadu, pa minut kasnije promašana oba slobodna bacanja. Ali, do kraja meča je postao istinski lider ekipe, kako razigravanjima kolega iz reprezentacije, tako i sa 13 poena i šest skokova. Efikasniji od njega bili su samo pomenuti Bogdanović, te Bjelica (15), ali je posebno bilo impresivno kako je lako sa rivalima poput Valančijunasa i Sabonisa Jokić izlazio na kraj.

Dva dana kasnije, “pravo iz aviona”, Srbija je odigrala u Kaunasu novi meč sa evropskim, a i svetskim košarkaškim gigantom, što Litvanci svakako jesu. I, ovoga puta je litvanska publika mogla da vidi istinske gigante evro-košarke oličene upravo u tandemu Bogdan – Nikola.

Bogdanović je, poput nekada “crne mambe”. rešetao koš domaćina kako je htio i odakle je htio. Ubacio im je 27 poena, šutirajući 5/7 za dva, a trojke 5/9, dok je ekipi pomogao i sa pet asistencija, tri skoka i dvije “krađe”.

Ako je on bio spoljna “udarna igla”, onda je Jokić bio savršena dopuna za “mat u dva poteza”.

Jer, Jokić ne samo da je bio drugi strijelac “orlova” u Kaunasu (14 poena, šut za dva 3/5, sa linije penala 8/8), već je imao i pet asistencija i pet skokova. Dominantan protiv suparnika kao nekada “Šek”. Ne masom, već svestranošću. Dok je on bio na parketu, Srbija je dala 18 poena više nego što je primila. Na kraju je bilo “samo” 91:95 za Srbiju.

Naravno, jedan igrač ne donosi titule. Pa ni dva, makar to stvarno bili Šek i Kobi. Zanemariti reprezentativni učinak Micića (sedam asistencija u Litvaniji), Bjelice (poslije 15 poena u Beogradu, 11 je dao “u gostima”), Simonovića (devet poena, bez promašaja iz igre) a i svih ostalih njihovih sagirača – ne bi bilo lijepo. A ni pametno. Jer, košarka jeste timska igra, bila i ostala.

Samo je jako lijepo kada postoje takvi asovi koji vode ples Srbije na parketu.

Pratite Cafe.ba putem aplikacije za Android, iOS i društvenih mreža Facebook, Twitter i Instagram