NATO summit u Londonu: Erdogan mora pojasniti akcije Turske ili se ispričati

Emmanuel Macron i dalje napada turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Nakon što je Erdogan izjavio „kako nije umro mozak NATO pakta, već Macronov“, francuski predsjednik je zatražio od Erdogana javna pojašnjenja.

FOTO: logicno.com

„Moramo razjasniti barem dva pitanja. Prvo, kako Turska može biti članica saveza, raditi s nama, kupovati našu opremu, integrirati se u obrambeni sustav i istodobno kupiti ruski S-400? Tehnički gledano, to nije moguće. Ako želi da mu bude oprošteno, turski predsjednik mora dati objašnjenja”, rekao je Emmanuel Macron.


“Drugo, žele da okvalificiramo Kurdistansku radničku stranku i druge kao terorističke skupine, ali to nije naša definicija. Kad pogledam Tursku, oni se sada bore protiv onih koji su se borili na našoj strani, a ponekad su Turci radili s posrednicima “Islamske države”, dodao je Macron.


Da parafraziramo, Macron je rekao: “Ne možete kao članica NATO-a kupovati S-400 od Rusije”, a Erdogan mu je odgovorio: “Zašto ne bih mogao?” Sada pokušajte zamisliti kako Erdogan ponizno traži oprost od Macrona.


Što se tiče terorista „Islamske države“, Turska od početka „Trojke iz Astane“, odnosno suradnje s Moskvom i Teheranom, nije izravno surađivala s teroristima „kalifata“. Međutim, ranije, kada je to otvoreno radila, na Zapadu nije bilo govora da se o tome javno govori. To su se usudili reći samo manji alternativni mediji, dok su velike medijske kuće, državne agencije i „ugledni“ dnevni listovi ovu temu, uz obilje dokaza o turskoj krivnji, sustavno gurali pod tepih.



 

I da bi stvar bila apsurdnija, krajnji korisnici nafte, koju su teroristi turskim trgovcima prodavali po puno nižim cijenama od tržišne, često je bio Izrael, ali reći da je cionistički entitet time financirao terorizam je bila tabu tema, kao što je danas.


Ali kada je Turska prekinula ove prljave poslove i pobjegla iz američke koalicije u savez s Rusijom i Iranom, tada su turskog predsjednika i visoke države dužnosnike uglas počeli prozivati zbog suradnje s teroristima „Islamske države“.


Napad je simultano pokrenut iz gotovo svih prijestolnica koje su članice američke koalicije za svrgavanje Bashara Al-Assada, uključujući Francusku. No, kako je moguće da Macron kritizira Erdogana, kada je francuska kompanija „Lafarge“, koja je imala ogromnu tvornicu cementa u Raqqi, plaćala porez u proračun „kalifata“?


Može se očekivati da će Turci Francuzima odgovoriti u istom duhu, iako se na zajedničkoj fotografiji na NATO summitu u Londonu Emmanuel Macron, Boris Johnson, Recep Tayyip Erdoğan i Angela Merkel bezbrižno smiju, a novinari pišu kako su imali „koristan sastanak“.





U svom jučerašnjem govoru je Erdogan pozvao na reformu NATO pakta.


”Reforma NATO saveza je u skladu s današnjim prijetnjama neizbježna”, rekao je Erdogan i pozvao na bezuvjetnu podršku saveza u borbi protiv terorizma.


Onog kurdskog, naravno, jer ISIL kao oružana sila više ne postoji, iako CIA i Pentagon tvrde kako se „bore protiv ove pošasti“, te da su u prošli ponedjeljak pokrenuli „opsežnu vojnu kampanju protiv ISIL-a u Siriji i dijelom u Iraku“. Gdje se točno vode te borbe, to nitko ne zna.


Vraćajući se na svađu Macrona i Erdogana, turski vođa jučer očito nije htio kvariti „rođendansko slavlje“ NATO-a. Na optužbe da mora pojasniti suradnju njegove zemlje s „kalifatom“ Erdogan nije odgovorio, ali se zato oglasio Ömer Çelik, glasnogovornik vladajuće turske Stranke pravde i razvitka (AKP).


Çelik je uputio kritike na račun francuskog predsjednika i istakao „kako Macrona treba pitati što to njegova zemlja radi u Maliju i drugim afričkim zemljama“.


“Macronu treba postaviti pitanje: „Što vi to radite u Maliju ili što radite u drugim zemljama u Africi? Čemu služe operacije koje ste proveli bez rezolucije UN-a'”, kazao je Ömer Çelik novinarima nakon sastanka vrha stranke u Ankari.



 

Cirkusu se pridružio i američki predsjednik Donald Trump, koji je rekao kako je izjava Macrona o „moždanoj smrti“ NATO-a “vrlo, vrlo gadna” i “odražava manjak poštovanja“.


Što se tiče razgovora Macrona i Trumpa, francuski je predsjednik rekao „kako je prioritet da prema kurdskim skupinama svi imaju vrlo jasno stajalište i zato su se počeli preispitivati odnosi s Turskom”.


Turska je u međuvremenu najavila da će blokirati plan obrane baltičkih država i Poljske od mogućih „napada Rusije“, ako NATO ne udovolji zahtjevu Ankare da se kurdske YPG milicije proglase terorističkom skupinom.

Na konferenciji za novinare s Trumpom, na kojoj je bilo neugodnih trenutaka, Macron je izgledao iritiran nakon što je američki predsjednik kazao da će pitanje o tome treba li Francuska učiniti više u smislu prihvata svojih državljana koji su se borili na strani ISIL-a prepustiti francuskom predsjedniku.


Macron je, vidno iznerviran, rekao kako je broj boraca „kalifata“ iz europskih zemalja vrlo mali, te da bi se svi trebali usredotočiti na širi problem.


U sjevernoj Siriji se u zatočeništvu nalazi oko 400 francuskih državljana, među kojima je oko 60 terorista.

Pariz odbija primiti natrag odrasle osobe i poručuje da im se mora suditi tamo gdje su zločine i počinili. Dakle, u Siriji. Ali od koga? Kurdi nemaju funkcionalan pravosudni sustav, a Damask nema namjeru postati „hotel za teroriste ISIL-a“, što je nedavno za Tursku rekao Erdogan.


Trump ga je potom upitao Macrona bi li možda želio “neke dobre islamističke militante“.


„Mogu ti ih dati. Možeš uzeti sve koje želiš”, rekao je ležerno Trump.


Macron je uzvratio “kako se svi trebaju uozbiljiti”, te priznao da među borcima ISIL-a ima državljana iz europskih zemalja, ali da je prioritet obračunati se potpuno s takozvanom „Islamskom državom“ i ostalim terorističkim skupinama.


Trump je Macrona podsjetio kako nije odgovorio na njegovo pitanje.


“On je zato veliki političar, jer to je jedan od najboljih neodgovora koje sam čuo. I to je OK”, rekao je Trump.

Podsjetimo, Macronov komentar koji je izazvao čitavu ovu dramu bio je potaknut turskom invazijom na područje Sirije koje je bilo pod kurdskom kontrolom.



 

Trumpa optužuju da je otvorio vrata toj invaziji naprasnom odlukom da ostavi kurdske snage na cjedilu, iako su bili ključni saveznici Amerikancima u borbama protiv terorista „kalifata“, a to su savezništvo platili vojnim raspoređivanjem američkih trupa u Siriji. Kad je Trump naredio da se američki vojnici povuku s granice Sirije s turskom, Kurdi su ostali prepušteni sami sebi, ali ih je od turske invazije spasila Rusija, koja je dogovorila s Turskom prekid kampanje i zaštitu svih civila, pretežito Kurda, ali uz povlačenje kurdskih snaga 30 kilometara južno od granice. Macron i ostali NATO vođe su „prešutjeli“ ovaj važan detalj, fokusirajući se na kritike upućene Erdoganu.


Macron je Trumpu snažno zamjerio to što se prije te strateške odluke Turska uopće nije posavjetovala s NATO saveznicima, čiji su vojnici bili na terenu u Siriji, uključujući Francusku.


Trump je još jednom pravdao svoju odluku o povlačenju, koju je kasnije djelomično povukao, objašnjenjem da je htio “izvući svoje vojnike od tamo, ali da želi zadržati naftu”. Ali ta je nafta sirijska i SAD je nikako ne mogu „zadržati“. Mogu je krasti, ali će i to morati prestati kada se u arapskoj zemlji postigne političko rješenje sukoba.


Trump je kritizirao NATO da je “nepravedan prema Sjedinjenim Državama”, jer SAD plaćaju “neproporcionalno velik iznos za zajedničku obranu”. Ipak, rekao je da je zadovoljan pomacima u tom smislu.


“Kad sam došao u Bijelu kuću, bio sam ljut na NATO, a sad smo prikupili 130 milijardi dolara”, pohvalio se Trump.

Danas je drugi i posljednji dan NATO summita u Londonu i bit će zanimljivo vidjeti hoće li biti kakvih značajnijih promjena u njegovom kursu.


U zaključku, vjerojatno ste primijetili da je prvi dan protekao u znaku Macrona, Erdoğana i Trumpa. Kancelarka Merkel, Boris Johnson, da ne govorimo o ostalim čelnicima zemalja NATO pakta, nisu privukli nikakvu pozornost novinara. Znači li to da se Macron uspio nametnuti kao ključna osoba koja predstavlja EU u savezu? Konačno, on i ne skriva da mu je to cilj.


Trump i Erdogan ionako vode samostalne politike i NATO vide kao organizaciju koja nužno treba reforme, iako svaki od njih ima svoju viziju budućnosti Sjevernoatlantskog saveza. Zato ćemo sutra, po završetku summita u Londonu, možda znati nešto više. Ono što je za sada sigurno jeste da se turski vođa nikome neće ispričavati ni za što.

Pratite Cafe.ba putem aplikacije za Android, iOS i društvenih mreža Facebook, Twitter i Instagram