Nakon 40 godina riješena misterija munja na Jupiteru

Oluje praćene munjama na Jupiteru su mnogo češće i mnogo sličnije onima na Zemlji nego što se mislilo ranije.

Jupiter je najveća planeta Sunčevog sistema i peti je po redu od Sunca. Pojava munja, odnosno naglo pražnjenje atmosferskog električnog naboja u olujnim oblacima, na Jupiteru je otkrivena prije četrdesetak godina. Električni naboj stvara široki raspon radijskih frekvencija, a Voyager 1, još je 1979. godine otkrio zvučne talase vrlo niske frekvencije - karakteristične za munje. Nevjerovatni zvukovi Jupitera koje je Voyager 1 snimio bili su prvi dokaz da se u atmosferi ove velike planete stvaraju munje. Naknadno, kamere na svemirskoj letjelici Galileo te letjelica Cassini lansiranoj s ciljem istraživanja Saturna i druge misije potvrdile su pojavu munja na Jupiteru u obliku svjetlosnih bljeskova. Najnovije istraživanje, koje se temelji na podacima koje je prikupila letjelica Juno, otkrilo je 1600 pojava munje, odnosno deset puta više nego što ih je ranije zabilježio Voyager 1. “Munje na Jupiteru mogu biti česte baš kao i ove na Zemlji”, izjavila je voditeljka studije Ivana Kolmašová, naučnica s Akademije nauke Češke republike za Space.com. “S obzirom na znatno velike razlike u atmosferama kakvu ima Jupiter i atmosferi Zemlje, sličnosti u munjama i grmljavini su prilično zapanjujuće”, dodao je koautor studije Vilijam Kurt sa Univerziteta u Ajovi. NASA je u saopštenju istakla da do ovakvih podataka u ranijim misijama nisu mogli ni doći, jer ova letjelica prolazi bliže Jupiteru nego bilo koja druga do sada. Samim tim, jačina signala koje planeta emituje je hiljadu puta jača. Naravno, tu je i značajan tehnološki napredak u preciznosti mjernih instrumenata, pa su uspješno zabilježene čak i slabiji signali u kakofoniji zvučnih talasa koji se stvaraju na Jupiteru.

Zašto na polovima?

Međutim, postoji i jedna velika razlika. Dok se na Zemlji munje znatno više stvaraju u području oko ekvatora, kod Jupitera je situacija obrnuta - kod Jupitera je takva aktivnost karakteristična za polove planete. Razlog tome je što Zemlja dobiva mnogo više topline od Sunčevog zračenja, koje je najsnažnije oko ekvatora. Jupiter je pet puta udaljeniji od Sunca, pa zato dobiva i pet puta manje Sunčeve svjetlosti od Zemlje.

Novo pitanje

Ipak, i Jupiter dobiva nešto Sunčeve topline, koja kao i kod Zemlje zagrijava dio oko ekvatora. Upravo ta toplina stvara stabilnost u gornjem dijelu atmosfere, i onemogućavaju porast toplog vazduha iz unutrašnjosti. Na polovima Jupitera, kod kojih nema te topline u gornjem dijelu atmosfere, nema ni stabilnosti u atmosferi pa se gasovi više temperature dižu iz Jupiterove unutrašnjosti i tako stvaraju sastojke za pojavu munja. “Ova otkrića su važna jer će nam pomoći da bolje razumijemo sastav, cirkulaciju i tokove energije na Jupiteru”, napomenuo je Šanon Braun iz NASA. Ali sada ih muči jedno drugo pitanje. “Iako su pojave munje zabilježene na oba pola, tek trebamo otkriti zašto se munje znatno češće pojavljuju na sjevernom polu Jupitera”, zaključio je. (24sata.hr)

Pratite Cafe.ba putem aplikacije za Android, iOS i društvenih mreža Facebook, Twitter i Instagram