Najbolji je sočan, veliki i drugačiji

​Praznici su prošli i vrijeme je za roštiljanje u prirodi, druženje uz ukusnu i, najvažnije, kvalitetnu hranu. Zato je osnovno pitanje zapravo da li znate trik za pravljenje najboljeg burgera, većini omiljenog mesa s roštilja.

FOTO: InfoBijeljina

Čini se jednostavno ispeći dobru pljeskavicu, ali toliko je trikova koji mogu poboljšati ukus vašeg burgera, a svi su prilično jednostavni. Bilo da volite burger s hrskavom slaninom, hrpom kiselih krastavaca, domaćim pecivom ili s barem tri umaka, uvijek ste u potrazi za onom savršenom kombinacijom. Bilo da spremate klasične pljeskavice ili majstorišete i pripremate čitav hamburger, najvažnije je da meso bude adekvatno pripremljeno.


Bez obzira na to što se smatra brzom hranom, pravi hamburger, od kojeg će zamirisati sve, zahtijeva spretnost i malo vremena. Ako je ikako moguće - pljeskavice pecite na roštilju, a ne u tavi. Dim čini čuda kad je u pitanju ukus.


Nemojte pretjerivati s termičkom obradom pljeskavice jer će vam u protivnom meso postati pretvrdo. Razlika između sočnog zalogaja koji zove na još i tzv. đona pitanje je minute.


Dodajete li sir, nipošto ga ne dovodite u direktan kontakt s tavom ili vatrom, već ga unaprijed pripremite i stavite na netom ispečenu pljeskavicu. Odmah. Tako će pljeskavica svojom toplinom rastopiti sir tačno onoliko koliko je potrebno.


NASTANAK


Jedna verzija priče o nastanku burgera kaže da ga je izumio izvjesni Oto Kause 1891. i da je veoma brzo našao put do Amerike preko njemačkih emigranata i mornara. Ipak, to je samo jedna od priča.


Zapravo, malo je jela na koja je toliko ljudi pokušalo da stavi šapu autorstva kao što je to bio slučaj s hamburgerom! Najraniji pisani trag je novinski tekst u "Chicago Daily Tribuneu" od 5. jula 1896, u kojem se pominju kola za pripremanje hrane na ulici, gdje se za pet centi mogao pojesti na licu mjesta pripremljeni Hamburger Steak Sandwich". Druga verzija ideju pripisuje danskom emigrantu Luisu Lasenu, koji je 1900. u Nju Hejvenu takođe prodavao hranu na kolima i nekom prilikom ostao bez odrezaka, a trebalo je da usluži mušteriju, koja je hitno zahtijevala topao obrok. Brzo se snašao tako što mu je kao zamjenu prodao šniclu od mljevene govedine, posluženu između dva parčeta tosta. Zalogaj se mušterijama toliko svidio da je Lasen nastavio i dalje da ga priprema. Navodno, nije imao vremena da razmišlja o nazivu, te je ovo jelo bilo bezimeno sve dok ga grupa veselih mornara iz Hamburga nije nazvala po sebi i legenda je nastala.


Zvuči kao sjajna priča, ali ni ovo nikad nije dobilo ni izbliza zvaničnu potvrdu, a postoji još najmanje pet-šest verzija koje su njihovim poklonicima jednako ubjedljive kao što je i ova. Bilo kako bilo, definitivno je prepoznat kao jedinstveno jelo nakon Svjetskog sajma u Sent Luisu 1904, gdje su se pojavili brojni štandovi s hranom nudeći upravo hamburgere. Rasprava o tome ko je bio prvi nikada nije prestala, ali je ubrzo postala irelevantna spram toga ko umije bolje da ga napravi i, što je još važnije u lovu na mušterije, ko ima bolju marketinšku priču koja ga prodaje… Tako su po Americi počele da nastaju preteče lanaca onoga što danas nazivamo restoranima brze hrane, a čija je ekspanzija u savršenoj simbiozi upravo s hamburgerom, jer je u pitanju ukusan i hranjiv obrok od mesa, koji se može jeftino i brzo pripremiti, što je svojevremeno smatrano revolucionarnim dostignućem.

Pratite Cafe.ba putem aplikacije za Android, iOS i društvenih mreža Facebook, Twitter i Instagram