Connect with us

Bosna i Hercegovina

ISTRAŽIVANJE: Zloupotreba službenog položaja nije prepreka za vraćanje na posao

Published

on

BANJALUKA – Borba protiv korupcije u BIH u najvećem broju slučajeva se svodi na procesuiranje nižerangiranih službenika, dok su najviši funkcioneri gotovo nedodirljivi. Ukoliko najviši nosioci vlasti i budu osuđeni, kazne su i više nego simbolične, a funkcije im uglavnom ostaju zagarantovane, pokazalo je istraživanje portala CAPITAL-a.

Sudovi u BiH tokom prošle godine u 186 slučajeva presudili su zbog koruptivnih krivičnih djela, od čega su samo u 43 slučaja dosuđene su zatvorske kazne.

Međutim, ni presude protiv onih koji su primili mito, zloupotrijebili službeni položaj ili počinili neko drugo koruptivno djelo nisu dovoljan razlog za otkaz.

Tako inspektorki Poreske uprave RS Ljiljani Petković zatvorska kazna od pet mjeseci zbog primanja mita nije bila prepreka da nastavi da radi u ovoj instituciji. Jedina sankcija bila je raspoređivanje na niže radno mjesto. Presuda zbog primanja mita nije bila prepreka ni da ljekar iz Prijedora Marinko Lovre dobije posao na Univerzitetskom kliničkom centru RS.

Ovakvi primjeri nisu nikakva rijetkost, a posebno do izražaja dolaze kod najviših funkcionera. Čak 13 tijela za sprečavanje korupcije koja postoje na svim nivoima vlasti u BiH nije doprinijelo tome da ova zemlja ne bude u vrhu liste zemalja u kojima je korupcija najzastupljenija.

Tegeltija: Apsurdno da osuđeni funkcioneri i dalje obavljaju važne funkcije
Upravo je  procesuiranje malog broja visokopozicioniranih državnih zvaničnika jedna od čestih zamjerki na rad pravosuđa.

Da takve zamjerke imaju uporište pokazuje i analiza Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) kojom je obuhvaćen period od 2012. do 2016. godine, a u kojoj je navedeno da su sudovi u BiH u posljednjih pet godina donijeli svega 38 osuđujućih presuda protiv nosilaca vlasti zbog korupcije, od kojih je svega pet pravosnažno, a ostale su još u žalbenom procesu.

Na pravosnažne presude osuđena su tri ministra i dva rukovodioca javnih ustanova, odnosno preduzeća, dok su nepravosnažnim presudama osuđeni član Predsjedništva BiH, ministri, poslanici u entiteskim ili kantonalnim skupštinama, gradonačelnici, pomoćnici i savjetnici ministara, te značajan broj rukovodilaca javnih ustanova ili preduzeća i jedan konzul.

Predsjednik VSTS Milan Tegeltija kaže za CAPITAL da je kod krivičnih djela korupcije najteže dokazivanje i da problem predstavljaju i nejasani propisi, jer država nikada nije definisala korupciju kroz Krivični zakon.

„Korupcija je prvi put definisana aktom VSTS-a“, kaže Tegeltija.

Govoreći o političkom pritisku na pravosuđe, Tegeltija je rekao da se ne sjeća nijedne optužnice kojom je bio obuhvaćen neko od političara, a da stranka iz koje je ta osoba na neki način nije stala u njegovu zaštitu.

Istakao je da su sudovi donijeli 38 presuda protiv fukcionera za koruptivna krivična djela, ali da to nije proizvelo pravne posljedice i da su oni i dalje ostali na važnim funkcijama u društvu.

„Apsurdno je da je funkcionerima koji su osuđeni zbog korupcije i dalje dozvoljeno da obavljaju važne funkcije u društvu. Ukoliko bi zakon zabranio imenovanje bilo kojeg lica koje je osuđeno za koruptivna krivična djela na određenu funkciju, to bi bilo rješenje koje bi proizvelo dalekosežan efekat sudskih presuda“, kaže Tegeltija.

Presude protiv funkcionera samo kap vode u moru

Pravnik, univerzitetski profesor i bivši dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjaluci Vitomir Popović kaže za CAPITAL da presude donesene protiv funkcionera ne predstavljaju ni kap vode u moru jer je korupcija prisutna kod najviših struktura vlasti i na nivou države i na nivou entiteta.

„Tu su i javna preduzeća koja su postala mjesta u kojima se možete baviti korupcijom, a nećete snositi nikakvu odgovornost. To nas je dovelo u poziciju da smo prvi ili na samom vrhu po korupciji u Evropi, a među zadnjima po standardu“, kazao je Popović i dodao da su javne nabavke neki od najočitijih primjera korupcije jer se tu najčešće cijene enormno naduvavaju.

On kaže da su i kazne koje se u BiH najčešće izriču za korupciju simbolične i da oni koji budu osuđeni često dobiju kaznu od pet mjeseci zatvora upravo zbog toga da ne bi dobili otkaz, s obzirom na to da je ta mjera predviđena za one koji su osuđeni na više od šest mjeseci zatvora.

„Veliki problem je i to što nije riješeno pitanje imovine koja se stekne na koruptivan način. Ako će neko dobiti pet mjeseci zatvora za pet miliona koje je stekao koruptivnim djelima to će svako od nas prihvatiti. Takva imovina bi se trebala oduzeti, ali je pitanje da li je onima koji o tome odlučuju to u interesu“, zaključio je Popović.

Advokat Miljkan Pucar kaže da je koruptivna krivična djela veoma teško dokazati te da novim Krivičnim zakonikom RS nije iskazana dovoljna volja da se koruptivna krivična djela sankcionišu na adekvatan način.

„Imamo koruptivna krivična djela za koja se ne odgovara jer se u krivičnom zakonodavstvu traži veliki stepen umišljaja. Sa sadašnjim stepenom umišljaja gotovo je nemoguće dokazati krivična djela kao što su zloupotreba službenog položaja, nesavjestan rad u službi, poslovne prevare i druge. Imamo malo presuda u tim predmetima. Umišljaj bi trebalo smanjiti i procesuirati ljude koji su nesporno zaključili ugovore za koje je kasnije utvrđeno da su štetni.“, naglasio je Pucar.

Osuđena inspektorka PURS prebačena na niže radno mjesto

Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala pri Republičkom javnom tužilaštvu podiglo je u proteklih godinu i po svega 10 optužnica za koruptivna djela protiv 17 lica.

Optužnice su u ovom periodu podignute, između ostalih, protiv dva inspektora Poreske uprave RS, četiri lica zaposlena u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIP) RS, od kojih su dva na rukovodećim pozicijama, zamjenika i pomoćnika pravobranioca RS, četiri lica zaposlena u „Elektrokrajini RS“, kao i protiv jednog ljekara specijaliste.

„Pravosnažne osuđujuće presude izrečene su protiv devet lica, protiv sedam lica u toku je suđenje, dok se za jedno lice vodi postupak po žalbi“, rekli su u Posebnom odjeljenju.

Presude su zbog mita donesene su protiv već pomenute inspektorke PURS Ljiljane Petković i ljekara Marinka Lovre. Petković je osuđena na pet mjeseci, 5.000 KM i dvije godine zabrane obavljanja djelatnosti, dok je Lovre kažnjen novčanom kaznom od 20.000 KM. Osuđena su i četiri službenika „Elektrokrajine“, a kažnjeni su novčanim kaznama od 5.000 KM, 8.000 KM i 12.000 KM.

U Poreskoj upravi RS su rekli da je u posljednjih pet godina zbog primanja mita i trgovine uticajem podignuto pet optužnica protiv njihovih inspektora. Inspektorima Saši Blagojeviću, Draganu Nikiću i Željku Orelju protiv kojih je podignuta optužnica zbog primanja mita izrečene su zatvorske kazne u trajanju dužem od šest mjeseci, tako da im je radni odnos u Poreskoj upravi RS prekinut po sili zakona.

S druge strane, inspektori Ljiljana Petković i Saša Tešić i dalje rade u ovoj instituciji, iako je Petković pravosnažno osuđena, dok se protiv Tešića, koji je oslobođen optužbi i dalje vodi postupak po žalbi tužilaštva.

„Pravnosnažnom presudom iz 2017. godine Ljiljana Petković, mlađi inspektor je osuđena na zatvorsku kaznu zbog primanja mita. Dužina kazne je bila kraća od kazne zbog koje počiniocu prestaje radni odnos po sili zakona. Ona je raspoređena na poslove za koje je aktom o sistematizaciji propisana srednja stručna sprema. Stevan Tešić je bio  osumnjičen za trgovinu uticajem zbog čega je protiv njega 2017. godine podignuta optužnica, ali je usljed nedostatka dokaza oslobođen tih optužbi u prvostepenom postupku, tako da on i dalje radi u Poreskoj upravi RS“, kazali su u PURS.

Sa korupcijom su se suočili i u Inspektoratu RS u kojem su od osnivanja, 2006. godine, četiri inspektora dobila otkaz zbog zloupotrebe službenog položaja.

Službenici osuđeni zbog mita tužili UIO

Sudski postupci zbog korumpiranih službenika nisu zaobišli ni Upravu za indirektno oporezivanje (UIO) BiH. Zbog korupcije je u posljednjih pet godina optuženo 15 službenika UIO. Neki od njih su osuđeni na zatvorske kazne, zbog čega su dobili i otkaz, dok su protiv nekih krivični postupci još u toku. U samo dva slučaja optuženi službenici su oslobođeni krivice.

Među bivšim službenicima UIO koji su osuđeni uglavnom zbog primanja mita su Nehra Joldić, Mevludin Đerzić, Mile Ćorić, Emir Čaušević, Zijad Hadžifejzović, Enver Srajlić i Šefkija Dacić.  Zanimljivo je da su Nehra Joldić koja je osuđena na godinu dana zatvora i Mile Ćorić koji je sa Tužilaštvom BiH zaključio sporazum o priznanju krivice pokrenuli parnični postupak protiv UIO kako bi poništili rješenja o otkazu, ali je njihove zahtjeve sud odbacio.

Portparol Transparency International u BiH Ivana Korajlić kaže da je najveći problem BiH korupcija na najvišim nivoima u procesu donošenja zakona, formiranja vlasti, raspodjele javnog novca i da su upravo zbog toga i slabi rezultati u procesuiranju krivičnih djela korupcije. Ističe i da je efikasnost pravosuđa na katastrofalnom nivou kada se govori o procesuiranju korupcije i da se veći slučajevi vuku po sudovima i po deset godina.

Korajlić: Politička i moralna odgovornost nepoznanica u BIH

„Mali broj ljudi zaista i odgovara za korupciju, a i oni koji odgovaraju su uglavnom službenici na čijim primjerima se pokazuje da kao postoji procesuiranje korupcije, dok oni glavni, politički najosjetljiviji slučajevi koji uključuju ljude sa najviših pozicija vlasti uglavnom završavaju tako što se istrage pokrenute protiv njih prekidaju ili nikada ne dođe do sudskog epiloga“, kazala je Korajlić i dodala da su i kazne koje se izruču uglavnom uslovne, odnosno da je malo zatvorskih.

Naglasila je da u BiH nedostaje i političke i moralne odgovornosti koja postoji u razvijenijim državama u kojima onaj ko je na bilo koji način doveden u vezu sa korupcijom osjeća obavezu da podnese ostavku ili to čini pod pritiskom javnosti.

„Nažalost kod nas imamo situaciju da takvi ljudi kratko vrijeme budu suspendovani, a kasnije se vrate na posao. Neki, čak, budu i unaprijeđeni ili im se samo promijeni radno mjesto, ali i dalje nastavljaju da rade ono što su do tada radili“, zaključila je Korajlić.

S obzirom na to da presude nisu dovoljne za otkaz, onda ne iznenađuje ni to što se mnogi funkcioneri i službenici kojima se sudi i dalje nalaze na svojim radnim mjestima.

Sudski postupci nisu bili prepreka da bivša direktorica Agencije za bankarstvo RS Slavici Injac i direktorica Investiciono razvojne banke (IRB) Snežana Vujnić ostanu na funkcijama u ovim institucijama. Injac je u međuvremenu postala savjetnik novog direktora Agencije, dok je Vujnić i dalje direktor IRB-a.

Slične primjere imamo i u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko – pravne (RUGIP) čiji su optuženi rukovodioci i službenici Aleksandar Deurić, Dragan Grulović, Doris Kremenović i Željka Milinković i dalje u ovoj instituciji.

U RUGIP-u su imali obrazloženje za to, i to da „optuženi službenici rade poslove koji nisu u vezi sa optužnicom“. RUGIP je zanimljiv i zbog bivšeg zamjenika pravobranioca u Banjaluci, a danas pomoćnika direktora RUGIP-a Mirka Stojčinovića. Iako se i protiv njega vodi sudski spor za zloupotrebe dok je bio pravobranilac, Stojčinović i dalje obavlja funkciju u RUGIP-u.

Izvor:Nezavisne

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Popularno